Zoranu, Marini i Željku

Zorane, Marina i Željko,

Odabrao sam obratiti vam se imenima jer vam pišem kao stranački drug. Doduše, običan član, negdje iz petog, šestog “ešalona” (ako i to). Pa ipak.

Zorane, prvo moram naglasiti da sam jako razočaran jučerašnjom pressicom, i moj je dojam da na greškama ne učiš, ili to ne želiš. Uzimam si za pravo to napisati, budući sam ja, kao nitko i ništa u stranci, imao snage još 2009. javno istaknuti da “Bandić nije najbolji kandidat” i da stranka ne smije stajati iza političara toliko opterećenog korupcijskim aferama. Onog istog Bandića koji, podsjetiti ću, nije iz stranke izbačen zbog korupcije ili sumnje na istu, niti zbog nanošenja štete stranci, već zato jer se polakomio i sam kandidirao za predsjednika države. S Iblerovog trga je tada poručivano da Bandiću nije ništa dokazano (nisu čak ni optužnice dignute!), te da hrvatski Ustav propisuje presumpciju nevinosti. Zvuči poznato?

Da, svatko ima pravo na presumpciju nevinosti. Pred sudom. Presumpcija nevinosti je pravna a ne politička kategorija. S druge strane, kao predsjednik stranke Tvoja je dužnost donositi odluke na političkoj razini. A politička šteta sa optužnicama za političku korupciju je neporeciva, i sa svakim danom odgađanja djelovanja eksponencijalno raste. U razvijenim zapadnim demokracijama (pogotovo skandinavskim socijalnim državama, kojima nadam se zajednički težimo), politička odgovornost ide toliko daleko da ministri podnose ostavke zbog čokoladica kupljenih na službenu državnu karticu.

Sukus optužbi protiv Marine i Željka je upravo politička korupcija – optužuje ih se  da su korištenjem javnog položaja i novca pokušali (ili uspjeli) izigrati demokratsku volju građana. Ja se živo sjećam Canjuge i dvojice HSS-ovih prebjega koji su HDZ-u i Tuđmanu riješili “oporbenu situaciju” u Zagrebu. Kako od tada kotira HSS u glavnom gradu? Poanta je da je politička korupcija toliko nespojiva sa konceptom demokracije da odgovorne stranke, pogotovo one koje demokratska načela ističu kao primarna, moraju biti posebno osjetljiva – pa i na nedokazane optužnice po tom pitanju. Ako je optužba do te mjere utemeljena da se provode uhićenja, skidaju imuniteti i pokreću procesi, onda po političkoj odgovornosti – i prema društvu i prema svojoj stranci – Ti, Zorane, kao predsjednik stranke nemaš što “vjerovati” suradnicima. Stranka mora reagirati i pokazati da je takvo ponašanje nedopustivo, bez obzira o kome se radilo. Štoviše, posebno ako se radi o vodećim članovima naše stranke.

Zbog toga sam jučer od Tebe očekivao jasnu izjavu da stranka ne može stajati iza osoba s takvim ozbiljnim optužnicama. Očekivao sam jasan i nedvosmislen poziv Željku i Marini da podnesu ostavke na stranačke dužnosti. I očekivao sam jasnu poruku da će stranka, ukoliko takve ostavke izostanu, sama povući Statutom propisane korake (a koji postoje).

Nažalost ništa od toga nisam čuo. Smatram da time i Ti radiš dugoročnu političku štetu SDP-u. Posljednjih dana se povlače paralele s Račanom. Ja ću podsjetiti na njegovu izjavu koju osobno doživljavam temeljnom i strateškom: “Vlast se može izgubiti, ali obraz ne“. Čini mi se da je politička pragma pojela sadržaj te poruke, i vrijeme je da se to promijeni.

Marina i Željko,

ne mislim ulaziti u sadržaj, utemeljenost i pozadinu optužbi koje su protiv vas podignute. Pravorijek po svim tim pitanjima može i treba dati jedino sud, kroz pravičan i nepristran postupak utemeljen na argumentima i dokazima. Javni medijski prostor za takvu vrstu rasprave jednostavno nije dobro mjesto. Osobno ne želim vjerovati da je išta od toga istina.

No u istuaciji u kojoj državna institucija poput DORH-a podiže optužnice, policija uhićuje, a Sabor skida imunitet, politička odgovornost – kako stranke, ali tako i vas osobno – nalaže da se udaljite od stranačkih dužnosti. Vratiti se možete kao politički još jače i vjerodostojnije osobe, no ovaj teret političke korupcije koji vam je stavljen na leđa mora prvo biti počišćen.

Zbog toga vam ja danas upućujem poziv, za koji jučer Zoran očigledno nije imao snage: podnesite ostavke na stranačke dužnosti. To je vaša odgovornost i dužnost, kako prema stranci, tako i prema društvu.

Aleksandar Hatzivelkos