Zorane, ja ti više ne vjerujem. Sorry.

zoranNakon što je Slavko Linić održao pressicu na kojoj je istresao sve što ga je mučilo u radu sa Zoranom Milanovićem, ali i u načinu na koji ga se premijer odlučio riješiti, javni je prostor pun rasprave o Linićevim optužbama. Pa su tu “službe”, brat koji unaokolo vrši pritisak i trgovanje političkim utjecajem, mali biskviti, INA, Spačva, medijske spletke i tako dalje. Ne kažem da su to nevažne teme. Sve ih treba rasčistiti – bilo na institucionalnoj, bilo na političkoj ili moralnoj razini. No, po meni temeljna kritika koju je Linić izrekao ne dolazi do medija. Kritika vjerodostojnosti.

Ta je kritika formulirana u dvije teze: izigravanje volje birača neprovođenjem Plana 21 i socijaldemokratske politike, te rušenjem vjerodostojnosti i povjerenja u institucije.

Politički, poruka Slavka Linića je potpuno jasna: Milanović je napustio socijaldemokratsku politiku, kao i Plan 21. S predizbornim planovima i obećanjima je teško. Treba biti realan i reći da se u tim planovima teško može predvidjeti što budućnost donosi, u kojim će se okolnostima morati provoditi politika i donositi odluke. No uvijek postoje strateške odrednice, ili ako ništa drugo svjetonazorni temelj djelovanja koji se uvijek može vidjeti, bez obzira u kakvim se okolnostima radi. I kod Linića se to vidjelo, iako je kao ministar financija radio u jednom od najtežih resora. Ģrizao je protiv banaka, u korist onih koje je bankarsko-financijska kriza najviše pogodila. Gurao poreznu reformu koja bi teret sa rada prebacila na kapital (velike štedne uloge) i imovinu (treću i daljnje nekretnine). Gurao je COP (centralni obračun plaća) kako bi se konačno stalo na kraj basnoslovnim plaćama i naknadama koje su curile iz proračuna. Konačno, progurao je i predstečajne nagodbe kojima su spašene doslovno tisuće radnih mjesta.

Djelovanje premijera je pak posve suprotno. Godinama koči porez na nekretnine i (visoku) štednju. Valjda je zadovoljniji kada je veća porezna presija na radu. U isto vrijeme, njemu bliski ministar (i “prvi izbor za poziciju ministra financija”) u javnost pušta probne balone o uvođenju flat-rate poreza – antipoda socijaldemokratskom viđenju uređenja društva. Milanović konstantno ratuje sa socijaldemokratskim inicijativama dajući prednost koalicijskoj liberalnoj politici. Kao što je to zorno demonstrirao u slučaju sukoba Čačića i Holy, ali i u konstantnom držanju strane Vesni Pusić i HNSu u razilaženjima sa Linićem. Ne jednom sam se zapitao ima li HNS, sa ratingom od 1.5%, ne samo poziciju “prvog podpredsjednika Vlade”, već i samog premijera.

I što je najvažnije, sve ovo nije samo moje subjektivno viđenje, već je poruka koju su birači poslali SDP-u na izborima za EU parlament glasujući za Mirelu Holy. Mirelu koja se u Saboru pozicionira u vladajuću većinu. Zašto? Zato jer je izjavila da osjeća odgovornost prema biračima, te da će podržavati predizborni plan na osnovu kojeg je i sama izabrana. Žalosno je da se Milanović čudi, te da mu nije jasno kako je Holy uspjela osvojiti 10%. Odgovor je vrlo jednostavan – političkom vjerodostojnošću.

Druga velika kritika je za rušenje vjerodostojnosti i povjerenja u institucije države. Zašto to kažem? Premijerovo ponašanje u slučaju Spačve najbolje oslikava problem. Iako je samo par mjeseci ranije u slučaju županice Merzel sam naglašavao važnost povjerenja građana u institucije države, konkretno u Poreznu upravu, u slučaju Spačve premijer se ponašao upravo suprotno – destruktivno. Usprkos dvjema službenim procjenama sudskih vještaka napravljenih po standardnoj metodologiji, koje su se kretale oko 30 milijuna kuna za sporno zemljište – premijer prednost daje ad-hoc procjeni napravljenoj po političkoj narudžbi. Da stvar bude gora, tu priču sam plasira u jedan dnevni list, i na osnovu objave tog pamfleta smijeni ministra. Doslovno – kadija te tuži, kadija ti sudi.

Linić je potpuno u pravu kada ističe da se na taj način pokušava nametnuti sustav upravljanja strahom u javnim službama – “ako se tako razračunao sa ministrom, onda će još lakše sa bilo kim drugim“. Sustav autocenzure, umjesto stručnosti tada postaje norma ponašanja javnog sektora. Da ne spominjem koliko se time radi dugoročna šteta u javnoj percepciji institucija. Zrela demokracija se temelji upravo na javnom povjerenju u stručnost i nezavisnost institucija sustava (ono što bi u proširenom smislu nazvali “pravnom državom”). A Milanović radi sve, kako bi radi sebične političke koristi, to povjerenje osakatio na duže vrijeme. Kao da HDZ po tom pitanju već nije napravio više nego dovoljno.

Sve u svemu, sažmemo li ovaj tekst u jezgrovitu poruku kakve premijer voli, ona glasi: “Zorane, ja ti više ne vjerujem. Sorry.

Svojim nevjerodostojnim ponašanjem šteti stranci, i što je još važnije – društvu i državi. Nastavimo li SDP s Milanovićem u slijedeće parlamentarne izbore, samo je jedna stvar sigurna – Karamarko i njegova politika Kevinih jama zasjesti će na čelo Vlade. Zato mora otići.

I na kraju, ovim se putem obraćam svojim stranačkim kolegama, drugaricama i drugovima u Glavnom odboru SDP-a. Glavni odbor je najviše predstavničko tijelo stranke, koje će za pet dana raspravljati o ovoj temi. Iako sam, kolokvijalno rečeno – lajav, duboko vjerujem da nisam osamljen među članovima u ovom mišljenju. I zato vas pitam: tko će mene (nas) predstavljati na toj sjednici?

  • Mislav Šutalo

    Na Liniću graditi vjerodostojnost, je malo ambiciozno, ali ti jesi takav momak.

    Mirela je samo poslužila kao klaun da mafija dobije izbore. Pa
    iskakala je iz svake paštete, a forsirao ju je pogon Styrije. Prvo je
    Rašeta napisao kako stvari stoje, a onda se uređivački poravnao sa
    politikom kuće.

    Pa pogledaj si naslovnicu i opremu Večernjaka:

    http://www.vecernji.hr/naslovnice/2014-05-31?close_url=/

    Mirela je umjetno stvorena, i sada će ulogu klauna imati dalje za potrebe kampanje Kolinde…

    Upravo su stvorili jednu ženu koja je popularna kao Josipović,
    instant u mjesec dana druga po popularnosti, a sada imamo novu, još
    bolju, ljepšu i nije protiv braka i djece.

    Samo rokaj dalje, no da znaš u kom pravcu pucaš. Znaš da ja u konkretnom slučaju trljam ruke.

    • Mislave, vidiš da je u tekstu Linić samo povod. Temelj kritike je Zoranovo nevjerodostojno ponašanje. Moje je mišljenje da je upravo Zoran i njegov stil “stranka / Vlada / država, to sam ja” kriv za situaciju. A ako ćemo o mafiji (makar ja ne volim koristiti takve “argumente”), tko se slizao sa medijskim Mordorom? Tko plasira pamflete, i onda preko njih donosi i optužnicu i presudu. To je nešto što ja nikako ne mogu i neću progutati. Ako jamar dođe na vlast, prvi i najodgovorniji je upravo Zoran, a meni će savijest biti čista jer znam da sam napravio sve što je u mom dosegu da se to ne dogodi.

      • Mislav Šutalo

        Može i tako, ali tajming je isto bitan, a ovo malo sliči na hajku, a tu sam oprezan, a smatram da ni tebi nije od potrebe se tu gurati u prve redove. Jer je teško razlučiti je li ovo svrstavanje u tabor ili kitika. A što se Mordora tiče, nema tu nedužnih, prije će biti, tko se Mordora latio…