“Što nam je cilj?”

Prije par dana, upitan o SDP-ovom kandidatu za gradonačelnika grada Zagreba, Zoran Milanović je odgovorio: “Gradu Zagrebu puno dugujemo i imamo velika očekivanja. Ne možemo ljude uzimati zdravo za gotovo. Zaključit ću to s dva pitanja koja svugdje moramo postaviti, koji nam je cilj kao stranci i tko je najbliži tom cilju“. Posljednji sastanak predsjedništva SDP-a je dao odgovore na ta Milanovićeva pitanja.

Predsjedništvo SDP-a na sjednici koja je trajala puna tri sata donijelo je zaključak u kojem predlaže Gradskom odboru SDP-a Zagreba da aktualnog ministra zdravlja Rajka Ostojića kandidira za gradonačelničkog kandidata na predstojećim lokalnim izborima

Vratiti ću se još jednom Milanovićevim pitanjima. Prema odluci predsjedništva stranke, i to jednoglasnoj, svi izgleda smatraju da su ta pitanja retorička. Odgovori bi dakle, trebali biti „cilj nam je kao stranci pobijediti na izborima u Zagrebu“ – dodao bih, pod svaku cijenu. A najbliži tom cilju je dakle, Rajko Ostojić. E pa mene muči ta retorička samorazumljivost. I smatram da su odgovori koje je ponudilo predsjedništvo dubinski pogrešni.

Da, slažem se, cilj svake političke stranke jest pobjeda na izborima, jer je to najneposredniji način realizacije vlastitog političkog programa. No odgovor predsjedništva SDP-a ima i neizgovoreni dodatak – „pobijediti, pod svaku cijenu“. I to je nešto što principijelno ne prihvaćam. Zbog toga jer je cijena koju (i) ovoga puta predsjedništvo isporučuje na naplatu stranci – zatiranje unutarstranačke demokracije.

Gradska organizacija SDP-a je prije dvije i pol godine sustavom „jedan član – jedan glas“ birala predsjednika. Svima je bilo jasno da se tim izborom bira prvi čovjek stranke u gradu, tj. i kandidat za gradonačelnika stranke. Ako ćemo precizno, Bernardić ima nemjerljivo veći legitimitet za gradonačelničku ambiciju, nego li Milanović ima osporiti ga. Da ostale članove predsjedništva niti ne spominjem, jer nitko od njih nije biran neposredno, već od delegata. Ovo što sada radi predsjedništvo stranke je upravo negiranje neposrednog izbornog legitimiteta. I to od strane tijela koji isti nema.

Da se razumijemo – ja ne branim, niti zagovaram Bernardića. Štoviše, prije dvije i pol godine sam smatrao i javno napisao, da je ne drugi, već treći kandidat – Željka Antunović – bolji izbor. I danas mislim isto. Ne, ja branim princip. A princip je taj, da je ovim svojim potezom predsjedništvo stranke išlo odgovarati na pitanje koje nije njima postavljeno. Na pitanje su odgovorili članovi stranke prije dvije i pol godine.

O Beri se može čuti dosta toga lošega, i mnogi upućeni tvrde da je on nepobitno krvi čovjek za tu poziciju i te izbore. Možda jest, možda nije – no opet, nitko si ne smije uzeti za pravo da odlučuje o tome ako je o istome već odlučilo članstvo. Demokracija, pa i unutarstranačka demokracija, znači i pravo na grešku. Da li je članstvo pogriješilo? Možda i je – ali ono je to koje treba nositi odgovornost tog izbora. Osim ako se ne želimo igrati demokracije, već prosvijećenog apsolutizma. A onda bi bilo fer da se isto kaže i članstvu, te da se ukinu neposredni izbori lokalnih čelnika.

Sve ovo pokazuje da se – baš kao i prije četiri godine – zbog krivog odgovora na retoričko samopostavljeno pitanje, krši sama srž demokratskog ustroja stranke. Na isti način je i Bandić bio „najbolji kandidat za gradonačelnika“ – samo zato jer je nosio pobjedu. Lokalni izbori jesu važni, a izbori u Zagrebu posebno, ali definitivno nisu vrijedni zatiranja sustava koji dugoročno treba unaprijediti kako stranku, tako i politiku općenito. Kaže Komadina kako je donesena odluka u interesu i Bernardića i SDP-a. Za Beru ne znam, ali odluka definitivno nije u interesu stranke. Upravo suprotno.

Posebno me žalosti što mediji javljaju kako se nitko na predsjedništvu nije usprotivio ovoj odluci. E pa, eto, ja se protivim. Koliko god nevažan bio, ja, za razliku od Vas u predsjedništvu radim nešto u interesu stranke – jer će ostati zabilježeno da se barem neki sitni i nevažni glas založio za princip, kada se među vama nije našao nitko takav.