Prefecijalna izborna kombinatorika u SDP-u

Iako smo se prošle godine već susreli sa preferencijalnim glasanjem prilikom biranja hrvatskih predstavnika u EU parlamentu, politički rejtinzi stranaka nagovješćuju zanimljivu i uzbudljivu političku utakmicu na predstojećim izborima. Dvije glavne političke grupacije – Kukuriku koalicija i HDZ-ova koalicija – nikada nisu lošije stajale u predizbornim anketama. Time se otvaraju šanse za četiri manje političke grupacije: ORaH, Laburiste, listu Nikice Gabrića i koaliciju ekstremno desnih stranaka. No posebnu draž izbornoj kombinatorici daje preferencijalni glas. Podsjetimo se; na izborima za EU parlament birači mogu (kao i na parlamentarnim izborima) zaokružiti jednu od lista, ali pored toga na listi zaokružiti jednog kandidata s te liste kojeg preferira više od ostalih kandidata na listi. Ukoliko kandidat osvoji više od deset posto glasova svoje liste, ostvaruje prednost pred ostalim kandidatima. Dakle, mjesta se prvo dodjeljuju kandidatima sa većim brojem preferencijskih glasova (koji su prešli preferencijski prag od 10%), pa potom ostalim kandidatima po redoslijedu na listi.

Preferencijska kombinatorika postaje posebno zanimljiva kod koalicijskih lista. Iako je još prerano pokušati predvidjeti rezultate, budući se rezultati mijenjaju iz tjedna u tjedan (i ovisno o anketama) dati ćemo si slobode u procjeni. Tako primjerice posljednje istraživanje predviđa 4 mjesta za Kukuriku listu. Razumno je pretpostaviti da će ta lista dobiti barem tri mandata, no jako teško više od pet.

Kakvu ulogu u toj situaciji igraju preferencijski glasovi? Redoslijed na Kukuriku listi je slijedeći: 1. Mimica (SDP), 2. Borzan (SDP), 3. Radoš (HNS), 4. Jakovčić (IDS), 5. Picula (SDP), 6. Valjalo (SDP), itd. Kakva je situacija sa preferencijskim glasovima? Od kandidata SDP-a za očekivati je da će Picula osvojiti najveći broj preferencijskih glasova (i vjerojatno jedini u SDP-u više od praga). Prošle godine je kao prvi na Kukuriku listi Picula osvojio ukupno najveći broj preferencijskih glasova; dvostruko više i od razvikane Ruže Tomašić. Ovoga puta taj bi broj mogao biti i veći, budući je Picula nezasluženom degradacijom na peto mjesto liste prikupio simpatije mnogih lijevih “protestnih” glasača. Na listi ozbiljnu mogućnost prelaska preferencijskog praga ima još Jakovčić. Na prethodnim izborima Jakovčić je sa svojom listom osvojio 3.8%, što bi, kada se pribroji rezultatu Kukuriku liste (32%), predstavlja više od potrebnih 10%. Za očekivati je (sudeći prema anketama) slabiji rezultat liste, pa ukoliko Jakovčić i IDS uspiju mobilizirati svoje birače na označavanje preferencijskog glasa, razumno je očekivati da i on, pored Picule, osvoji dovoljan broj preferencijskih glasova. U tim okolnostima, Picula i Jakovčić osvajaju prva dva mjesta.

U najgorem scenariju u kojemu lista osvaja 3 mjesta, treće mjesto osvaja Mimica a najviše gubi HNS (usprkos visokom trećem mjestu na listi), dok je na osobnoj razini najveći gubitnik Biljana Borzan. U realnijoj situaciji u kojoj lista osvaja 4 mjesta, SDP dobiva i trećeg kandidata, a HNS-ov Radoš u EU parlament ulazi tek ako lista osvoji 5 mjesta. Time ispada da je Milanovićevo pozicioniranje Picule na peto mjesto liste izvrstan taktički potez koji listi donosi protestne glasače, koji glasanjem za Piculu žele poslati poruku Milanoviću. Pored toga, preferencijski glasovi Picule SDP-u donose više mjesta nego li je dogovoreno kroz pozicioniranje koalicijskih partnera na zajedničkoj listi; SDP već sa osvajanjem četiri mjesta Kukuriku liste ima svoja tri člana u EU parlamentu, dok HNS mjesto osvaja (unatoč trećem mjestu na listi!) tek kada lista osvoji pet mandata.

No time kombinatorika ne završava. Naime, realno je očekivati da se Mimica nakon izbora vrati u Komisiju. No za razliku od parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, zamjenski mandat se daje automatizmom prema osvojenim preferencijskim glasovima, odnosno prema mjestu na listi. To znači da neće SDP birati tko će Mimicu naslijediti u EU parlamentu. U slučaju osvajanja 3 mjesta, Mimicu će naslijediti Borzan, u slučaju osvajanja 4 mjesta Radoš, a u slučaju osvajanja 5 mjesta Valjalo. Time se zapravo anulira taktička prednost SDP-a ostvarena Piculinim postavljanjem na peto mjesto liste.

Ukupni efekt za stranku je negativan. Prvo, ostvaren je dojam varanja birača. Svi znaju da Mimica neće biti u parlamentu već u komisiji. I bez obzira što Milanović kaže, Mimica nije (politički) “lav” već “mrav”; ozbiljan je, radišan i cijenjen, ali nije politički “zec”, političar sa snagom za nošenje liste. Uostalom, kampanja već traje, a gdje je Mimica? Drugo, politička degradacija Picule na peto mjesto liste šalje poruku javnosti da se u stranci ne cijene dobar politički rad i rezultati. Picula je u posljednjih godinu dana bio najaktivniji hrvatski zastupnik u EU parlamentu, a suradnjom sa Steierom u afirmiranju problema vezanih uz BiH (a time i Hrvata u toj zemlji) pokazao je konstruktivnu političku širinu u interesu Republike Hrvatske.

Nakon što je ukupan taktički efekt s pozicioniranjem Picule neutraliziran stavljanjem Mimice na prvo mjesto, ostaje činjenica da je prepoznati i kvalitetan političar poput Picule gurnut na peto mjesto, a Borzan na drugo. Upari li se ta infornacija sa činjenicom da je Picula bio Milanoviću protukandidat na unutarstanačkim izborima, a da se za Borzan nigdje ne čuje niti ju se vidi, ali da je bezpogovorno lojalna predsjedniku stranke – ostaje gorak okus da je Milanović i ove izbore prvenstveno iskoristio za osobno političko unutarstranačko razračunavanje. Na štetu i stranke i društva koje će tim izborom biti predstavljano. Stoga ni ne čudi da predizborne ankete govore o “slobodnom padu” rejtinga SDP-a.