PP-HNS

Moja prva reakcija nakon što je Radimir Čačić dao ostavku na mjesto Prvog Potpredsjednika Vlade, ali u isto vrijeme zadržao mjesto predsjednika HNS-a, bila je – treba dati ostavku i na stranačku dužnost, kako se ne bi pretvorio u Budišu ove Vlade. Nažalost, kako vrijeme prolazi, izgleda da je ta reakcija „na prvu“ bila više nego opravdana.

Što sam time htio reći? Na izborima 2000. pobjednička je bila koalicija SDP-a i HSLS-a, koja je nakon izbora sa Porečkom četvorkom (HSS, IDS, HNS i LS) formira vladajuću koaliciju. Ivica Račan je na parlamentarne izbore izašao kao premijerski kandidat, dok je Dražen Budiša, predsjednik druge stožerne stranke vladajuće koalicije HSLS-a, bio kandidat za predsjednika države. No situacija se zakomplicirala pobjedom outsidera – Stjepana Mesića. Budiša je ostao bez mjesta u izvršnoj vlasti, a kako u Vladu nije ušao ni Tomčić – koji je kao predsjednik HSS-a izabran na mjesto predsjednika parlamenta, oformljena je zloglasna „koordinacija šestorke“, neinstitucionalno tijelo na kojemu se usuglašavala i bistrila koalicijska politika. Ovaj mali povijesni uvod je važan kako bi se shvatio kontekst.

Svi znamo kako je ta priča završila. Budiša je kao predsjednik druge najjače stranke koalicije cijelo vrijeme podmetao klipove pod noge vlastitoj Vladi, što je na kraju rezultiralo pucanjem HSLS-a, i redefiniranje koalicije sa strankama koje nisu (barem ne u tolikoj mjeri) na strateškim pitanjima rušili vlastitu Vladu – a sve zbog nezadovoljenog političkog ega predsjednika jedne stranke.

Danas Čačić – svojim inzistiranjem da ostane predsjednik HNS-a, i da, pa makar bio u zatvoru bude uključen u rad izvršne vlasti, barem na razini blagoslovljivanja (ili stopiranja) dogovorenih projekata – gradi identičnu političku strukturu. Jedini očekivani rezultat može biti nefunkcionalnost, sadržajni raspad koalicije i loša Vlada. Upravo posljednji događaji daju za pravo toj teoriji.

Novi politički diskurs HNS-a se prvo očitovao na prijedlogu poreza na nekretnine. Radi se o porezu, koji konstrukcijski u potpunosti zamjenjuje komunalnu naknadu – dakle paralelnim ukidanjem komunalne naknade i uvođenjem poreza na nekretnine, građani s nekretninom u kojoj žive (kao i oni sa jednom vikendicom) razliku neće ni osjetiti. Nadalje, bitnu razliku neće ni osjetiti oni koji nekretnine „imaju u funkciji“, dakle iznajmljivači – uz pretpostavku pridržavanja pravnog poretka, tj. prijavljivanje iznajmljivanja. Tko će osjetiti razliku? Iznajmljivači na crno, i u prvom redu banke, koje su lihvarskim kamatama kroz ovrhe nagomilale stanove. Porez će tu donijeti nekoliko pozitivnih efekata: natjerati će ih da nekretnine stave u funkciju – čime će oživjeti tržište kroz smanjenje cijena, ali isto tako natjerati će ih da dva puta promisle o kamati kojom u pravilu pretjerano cijede građane, jer ovrha nekretnine neće biti poželjna opcija. Teza da to banke u Hrvatskoj u krizi ne mogu podnijeti je glupost – upravo banke unatoč krizi bilježe dobit, i što je još važnije, prema izvješću HNB-a novac u milijardama izvlače iz zemlje. Zato jer ga „nemaju gdje plasirati“? Ok, ako ste tako nesposobne, ostavite nešto u proračunu.

Ne može se ne uočiti da je HNS probleme oko poreza na nekretnine počeo raditi tek izlaskom Čačića iz Vlade, čime se zapravo cijela stranka stavila u poziciju borca za Čačićevu nezaobilaznost. Kao glavni „formalni“ razlog za HNS-ovo disidentstvo navedeno je – „nepoštivanje procedure“. Da nije žalosno bilo bi presmiješno. Treba imati debeli obraz i izrazitu dozu cinizma da se donošenje ovog prijedloga prozove za nepoštivanje procedure, pogotovo zato jer je upravo Čačić na zamjerke ministrice Holy oko nepoštivanja procedure odgovorio „da time ne treba zamarati glavicu“. Nadalje, u toj proceduri oko donošenja prijedloga poreza na nekretnine koja traje mjesecima, do Čačićevog odlaska nije bilo nikakvih problema. Pa se postavlja pitanje – zar je PPV Vesna Pusić toliko nesposobna da ne može i/li ne zna odraditi komunikacijski posao u Vladi koji je odrađivao Čačić?

Konačno, priča oko smjene Milana Živkovića, savjetnika za medije u Ministarstvu kulture, samo je nastavak iste matrice. Naime, jedan koncept raspravljan na stručnim radnim skupinama, koji čak nije ni uobličen u formalni prijedlog, poslužio je kao materijal za odstrijel tog SDP-ovca. Zašto? Zato jer se HNS našao u situaciji da s jedne strane ruši porez na nekretnine „zbog“ toga što ne žele nove poreze, a s druge kroz Ministarstvo kulture predlaže uvođenje novog poreza. Naravno da se za to morao pronaći neki SDP-ov Pedro. Pa makar ovih dana izlazi na vidjelo da je o istom konceptu sama ministrica u medijima govorila dobrih tjedan dana prije svog savjetnika. I bez obzira na to što se po ocjeni novinara radi o osobi koja je jako dobro radila ono što mu je posao.

Očigledno, već postaje praksa da svaku trzavicu između HNS-a i SDP-a plaćaju SDP-ovi kadrovi u Vladi – bez obzira o tome koliko su kvalitetni u onome što rade, i bez obzira na to da li je krivnja stvarno njihova. No i to ponašanje ima svoj vijek trajanja.

Što me dovodi do PVRH, Zorana Milanovića. Kojega bih ovim putem pitao – što je to točno „visoko postavljena letvica“? Je li to mjera koju je spreman platiti HNS-u – kako svojim kvalitetnim članovima vlade, tako i dijelovima izbornog programa (jer je porez na nekretnine sastavni dio koalicijskog izbornog programa!) – nakon što je koalicijskom partneru već obilno ustupio nadprosječnu razinu utjecaja u Saboru i Vladi? Da li je ta letvica mjera u kojoj dopušta HNS-u politikantsko cipelarenje članova njegove stranke? Tako po bivšem PPV ministrica Holy „ne treba zamarati glavicu“, a novoj PPV je savjetnik Živković „onaj mali“.

Pitam ta pitanja, jer smatram da je krajnje vrijeme da definira svoje interese. Da li misli uistinu biti <strong>PVRH</strong> ili pak cilja na poziciju PPS, točnije <strong>PP-HNS</strong>-a?