Požar u CIOS-u: pokušaj ispunjenja obećanja

Kroz povjerljive izvore iz News-bara, koji u ovom trenutku žele ostati anonimni, autor ovog bloga dobio je povjerljive informacije o povjerljivim okolnostima koje su dovele do požara u CIOS-u. Povjerljivo, doznajemo da se iza ovoga požara krije topla ljudska (ali ipak povjerljiva) priča o čovjeku iz naroda koji je, povjerljivo, teško proživio sve što se sa otpadom događalo u metropoli posljednjih petnaest godina.

Sve je započelo davne 2001. godine, kada je, kako iz povjerljivih izvora doznajemo, mladi (ili barem mlađi) političar sa crtom za narodno bilo, odlučio od grada Zagreba napraviti istinsku metropolu. Povjerljivo, saznajemo da je navodno bio socijaldemokrat, mada je, povjerljivo, ta informacija upitna. Mlađahni je političar (povjerljivo, porijeklom iz Hercegovine) već tada uočio da Zagrebu zapravo jedino nedostaje desetak fontana. No, povjerljivo, vremena nisu bila za fontane. Građane je mučio otpad, i još jedno brdo koje je raslo pored grada – Jakuševec. Tada je mlađahni političar, povjerljivo, obećao sebi, Bogu i narodu:

Spalit ću se na Jakuševcu ako ga za četiri godine ne saniram!

Godine koje su prolazile, povjerljivo doznajemo, teško su padale političaru. Brdo u Jakuševcu je samo raslo. Kako 2005. (kada se obećao spaliti), tako i 2014. Ta se godina pokazala prelomnom za njegovu osjetljivu narodsku dušu. Težak teret koji mu je na gradonačelnička pleća, ali i osobnu savijest, stavilo Ministarstvo zaštite okoliša zabezeknulo je našeg toplog čovjeka. Naime, spomenuto je ministarstvo, kako povjerljivo doznajemo, zabranilo prikupljanje i odlaganje krupnog otpada na Jakuševcu. Povjerljivo, navodno zbog ulaska u neku povjeljivu Uniju. Ulazak je bio godinama obavijen velom tajne, pa je, povjerljivo, gradonačelnik nakon ulaska u tu navodnu Uniju ostao zatečen time da otpad ne može skupljati i gomilati kako želi. Naravno, povjerljivo.

To je, kako povjerljivo doznajemo, bila kap koja je prelila gradonačelnikovu čašu. Sjetio se starog obećanja, i u trenutku očaja i depresije – povjerljivo – krenuo ga ispuniti. Kako povjerljivi izvori javljuju, do reciklažnog dvorišta ga je doveo bliski prijatelj i suradnik u tenkiću. Topli narodski čovjek, povjerljivo, nije slučajno izabrao baš CIOS-ovo reciklažno dvorište – koje je, povjerljivo, u vlasništvu stanovitog mafi… ovaj, hoću reći gospodina Pripuza. Kojemu je, povjerljivo naš dragi čovjek prepustio prikupljanje otpada kada je dobio zabranu od ministarstva. Samospaljivanje upravo na novoj hrpi smeća trebala je, povjerljivo doznajemo, biti jasna poruka kako topli čovjek iz naroda drži svoja obećanja.

No nešto je pošlo po zlu.

Iz nejasnih razloga, samospaljivanje nije uspjelo. Da li se radi o betmenskim supermoćima toplog čovjeka koji leti nad voljenom metropolom, ili je organizam spontano odbacio vatru zbog velike količine vode iz Vrbana i snijega sa asfalta koje je topli čovjek konzumirao proteklih godina, ostaje nejasno.

Iako je tijelo toplog čovjeka odbilo goriti, vatra se uhvatila. Gume, plastika i drugi zapaljivi materijali počeli su gorenjem stvarati gusti crni dim, pa je čovjek iz sjene (čitaj tenkića), na kraju ipak bio prisiljen pozvati vatrogasce. Vatrogasci su se, povjerljivo, odmah začudili zašto su pozvani sa tolikim zakašnjenjem, no topla duša, razočarana neuspjehom ispunjavanja obećanja im je, povjerljivo, odbrusila da se “drže svog posla a ne da se slikaju za televiziju“.

Povjerljivo, doznajemo da je narodski čovjek, u uvjerenju da je ovim činom ponudio svoj mandat na raspolaganje dragom Bogu, ali da je ta ostavka odbijena. Možemo, povjerljivo, očekivati da nas gradonačelnik sa novootkrivenim žarom i poletom, još odlučnije vodi u svjetlu budućnost, ka novim obećanjima. Povjerljivo.