Otvoreno pismo Zoranu Milanoviću

Dragi Zorane,

Prošlo je dosta vremena od kad sam Ti zadnji puta pisao. Zapravo, ima sad već negdje šest godina, od kada sam Ti se obratio „iz šestog ešalona“ stranke. Puno se od tada dogodilo stvari, no jedna svježa me ponukala da ti se opet obratim. Dakle, kako čujem, ne misliš izaći na parlamentarne izbore koje si raspisao za 5. srpnja ove godine.

I moram priznati da te potpuno razumijem. Nemaš za koga glasati. I meni je tako bilo nedavno, u drugom krugu predsjedničkih izbora.

S jedne strane Anemični koji bi rado bahatošću rješavao sve što mu se nađe na putu – kao Sanader svojevremeno, ali mu baš ne ide. Doduše, trudi se, vježba i radi na toj svojoj bahatosti svakodnevno.

S druge strane Bero. Mislim – Bero! Tu se nema puno što dodavati i objašnjavati.

Doduše, nisi baš fer. Mislim, nije li sad njegov red da napuni Sabor svojim 365-žetončićima? Kao Ti prije četiri godine?

Isto tako – budimo iskreni: to da je Bero danas tu gdje je je dobrim dijelom i Tvoja zasluga. Da nisi 2013. nametnuo Rajka Ostojića za gradonačelničkog kandidata u Zagrebu, Bero bi izašao na svoje prve prave izbore. I maestralno izgubio. Upravo si mu Ti te godine osigurao alibi i poziciju žrtve, na kojoj je jahao sve do izbora za predsjednika SDP-a.

I tako se čovjek, koji nikada nije dobio niti jedne izbore (šlepanje na stranačkim listama za Sabor, kao ni unutarstranačke šalabahtere ne računam), našao na izborima kao kandidat za premijera. Bilo bi smiješno da nije žalosno.

No dobro, da prijeđem na stvar. Danas Ti pišem iz razloga da Te ipak nagovorim da izađeš na izbore.

Ja sam, primjerice, uvijek izlazio – čak i kad nisam imao koga za birati. Recimo Tebi i Kolindi sam poslao prigodnu antifašističku poruku na glasačkom listiću (možda je ipak došla do Tebe, obzirom na to kako si otkrio kako ZDS ipak nije ok, što te ranije baš nije toliko diralo?).

Slažem se – s Anemičnim s jedne, i Berom s druge strane, izbor nije bog-zna-što.

No zato ću te – kao Predsjednika s Karakterom – uputiti na Stranku s Karakterom. Nakon svih tih stranaka i strančica, koje će pričati jedno prije izbora, a raditi posve drugo nakon izbora, želim Ti ukazati na rast autentične i iskrene lijeve političke opcije s istinskim karakterom. Opcije koja će ti, kao ja i u ovom pismu reći da si u krivu ako smatra da si u krivu. Neće podilaziti, prodavati predizbornu maglu, ili kao Bero gledati u oči i lagati „ja sam kandidat za gradonačelnika“.

Zato te ovim pismom pozivam – izađi na izbore, budi frajer, i zaokruži Stranku s Karakterom.

Zaokruži Možemo!