Otvoreno pismo biračima HDZ-a

Biti birač HDZ-a u današnjem trenutku nije lako. To se odnosi na sve kategorije birača – od onih koji uporno svaki puta glasaju za HDZ, pa isto namjeravaju i na ovim izborima, preko onih koji su to možda radili po inerciji uzrokovanog svojom okolinom, pa do glasača padobranaca koje je Sanader svojevremeno „kupio“ svojim šarmom i odlučnošću koju rakova djeca Račanove koalicije nisu imala. Nikome nije lako. Stranka je pod opravdanom baražnom paljbom. Ako ništa drugo, stvorila je infrastrukturu za uspon i apsolutističku vlast osobe kojoj se upravo sudi za ratno profiterstvo i koja je po navodima optužnice prodala prava za upravljanje nacionalnom naftnom kompanijom kako bi podebljala svoj vlastiti džep.

Birač HDZ-a nije lako biti ni pred ogledalom, ukoliko se stekne hrabrosti stati pred njega i pogledati se u oči. Da, vjerujem da velika većina nije željela na vlast dovesti lopova, da velika većina uistinu vjeruje u neke od parola i zastrašivanja kojima je svojedobno Sanader, a danas Kosor, olako stavljao vaše glasove u svoju kutiju. I siguran sam da se mnogi danas pitaju, ako ništa drugo onda duboko u sebi i ne na glas – Da li sam to mogao tada vidjeti? Da li sam to trebala tada vidjeti?

Možda tada i niste, ali danas je posljednji trenutak da otvorite oči, i pogledate stvarnosti u lice.

Iako vam i danas (kao i prije četiri i osam godina) poručuju da vas štite od Jugoslavije i komunizma, iako vam i danas (kao i prije četiri i osam godina) poručuju kako čuvaju vaše obitelji i običaje, istina je da nitijedna od tih vrijednosti nije ugrožena, a da oni, HDZ, nisu jedini koji ih žele ili mogu braniti. Istina je da „crvenu knjižicu“ sa svojim imenom i prezimenom ne posjeduje šef oporbe, već šefica HDZ-a. Istina je da u Hrvatskoj ne postoji relevantna politička stranka koja bi zagovarala ikakvu verziju „nove Jugoslavije“.

Ali i istina je da je država već dva mandata sustavno pljačkana i da svi skupa živimo kudikamo lošije. Istina je da su postojali crni fondovi, i da je vodstvo HDZ-a koristilo blagodati tog fonda, bez obzira da li su „znali“ za njegovo postojanje.

Hrvatska je mlada država. Naša je demokracija još mlađa, budući se od desetljeća ratnog i poratnog stanja u društvu teško može očekivati izgradnja punog demokratskog potencijala. Iako su nas, građane, u proteklih 20, pa i 10 godina, političari višestruko razočaravali, iako su mnogima ogadili i sudjelovanje na izborima. Iako nas žele naviknuti da niske standarde, svi mi moramo biti svjesni da je demokracija proces, kultura međusobnih odnosa građana, društva, politike i države, proces koji se uči, raste i razvija – i to jedino ako mi, građani, to zahtjevamo.

Utoliko se demokracija, pa i političe stranke u Hrvatskoj ne mogu gledati drugačije nego li kao dijete koje uči. Uči što smije, a što ne smije. Što je prihvatljivo, a što nije. Dijete se ne rađa sa potpuno izgrađenim sustavom vrijednosti, sa znanjem o tome što smije a što ne smije raditi, te kako se treba ponašati prema drugim ljudima, svojoj okolini i prirodi. Ne, dijete uči, i te vrijednosti upija kroz odgoj.

I koliko god mi voljeli to dijete – zapravo, baš zato jer ga volimo – u pojedinim situacijama potrebna je odgojna mjera, kazna. Kazna ima važnu ulogu. Ona djetetu pokazuje gdje je granica prihvatljivog ponašanja, te ga na maloj skali uči o negativnim poslijedicama lošeg ili opasnog ponašanja u životu.

<strong>Baš vam zbog toga danas pišem ovo otvoreno pismo. Ukoliko volite ovu našu državu, a vjerujem da volite, baš zbog te ljubavi učinite ono što je potrebno. Budite najbolji kad vam je najteže. Uskratite svoj glas Hrvatskoj demokratskoj zajednici.</strong>
Aleksandar Hatzivelkos
Zagreb