Opasnost besmislenog referenduma

Odlukom Ustavnog suda konačno je završila trakavica i razdoblje pravne neizvjesnosti vezane uz referendum koji je prikupljanjem 700 000 potpisa inicirala udruga “U ime obitelji“. Sve do tada nismo znali ni da li će se referendum održati, a kamo li koje su njegove potencijalne ustavno-pravne poslijedice. Nakon političke sapunice, čiji razočaravajući zaplet niti ne želim započeti opisivati, s rješenjem Ustavnog suda konačno znamo da će se referendum uistinu održati (1. prosinca) i koje su posljedice odabira.

U tom je rješenju Ustavni sud definirao praksu oko nekoliko važnih tema (poput one da je izrijekom potvrdio da je narodni ustavotvorni referendum podložan ocjeni ustavnosti), ovoga ću se puta koncentrirati na odluke vezane uz ovaj konkretan referendum. A one su:

  1. Održavanje referenduma o definiranju braka kao zajednice muškarca i žene je u skladu sa Ustavom (iako do ruba dovodi prihvatljivost ugradnje u Ustav već postojećih zakonskih rješenja).
  2. Pojam “braka” Ustavni sud razlikuje po sadržaju od pojma “obitelji”. Štoviše, rješenjem se navodi da Europski sud za ljudska prava, ali i hrvatski Ustavni sud namjeravaju braniti obiteljska prava svim vrstama zajednica, koje se ne moraju nužno zvati brakom. Kraće rečeno, homoseksualci (nakon eventualnog uspjeha referenduma) neće moći ući u brak, ali im hrvatski pravni sustav mora osigurati sva obiteljska prava u nekoj drugoj formi (npr. kroz Zakon o registriranom partnerstvu)

Zapravo, Ustavni sud je potvrdio mišljenje stručnjaka koji već mjesecima najavljuju da je “referendum o braku”, zapravo referendum o pravu na korištenje same riječi “brak“, ali ne i referendum o pravima koji proističu iz braka. No do te odluke, u zraku je poput Damoklovog mača visilo i tumačenje koje je propagirala inicijativa “U ime obitelji” – da se odlukom o braku kao zajednici muškarca i žene time i sva obiteljska prava vezana uz pojam braka isključivo vežu uz heteroseksualne parove.

Čime je, zapravo, referendum besmislen. Pravni učinci obaju izbora neće biti različiti. Obiteljska prava se homoseksualnim zajednicama moraju osigurati, bez obzira brendirali li mi ime “brak” samo za heteroseksualce ili ne. I to ćemo platiti pedesetak milijuna kuna. Nakon ovakve odluke ustavnog suda, pitam se u čije to ime “U ime obitelji” ima pretenziju govoriti? U ime obitelji sigurno ne, ako se pita Ustavni sud.

Pa ipak, taj je referendum, usprkos svojoj pravnoj besmislenosti izuzetno opasan. Zašto?

Zato jer pravni efekt referendumske odluke nije jedini bitan. Odluka na referendumu značiti će i kulturološku identifikaciju i etiketu za cijelo društvo i brojne pojedince u njemu.

Odluka “ZA” možda homoseksualnim parovima neće uskratiti pristup obiteljskim pravima, ali će ih definitivno etiketirati. Društvo će im tim činom, pa makar to bilo i u jalovom bijesu, poručiti da su drugačiji i da ih ne prihvaća. Samo zato jer ne vole isto kao i većina (ili kao što propisuje religija), iako kroz svoju ljubav nikoga ne povređuju. pink-triangle-menU zemlji u kojoj se na šarenu kolonu ljudi sa porukama mira i ljubavi, bijesna gomila puna mržnje nabacuje ciglama i razbijenim bocama, takva etiketa nije nimalo bezazlena.

Iako je to grubo za čuti, sociološki temelj fašizma započinje društvenim obilježavanjem, etiketiranjem. Ni Židovi nisu u nacističkoj Njemačkoj odmah završili u koncentracijskim logorima. Ne, prvo su etiketirani kao društveno neprihvatljivi. Na ruke su im stavljene žute davidove zvijezde. A da etiketa u nacizmu nije bila isključivo nacionalne prirode, potvrđuje i činjenica da je nacizam obilježavao i homoseksualce, koji su nosili ružičaste trokute.

Nadalje, rezultat ovog referenduma neće obilježiti samo pojedince, već i nas kao društvo. Iako si mnogi u Hrvatskoj vole tepati o Hrvatskoj kao predziđu kršćanstva, i u ovoj inicijativi vide potvrdu svoje vjere, istina ne može biti dalja od toga. Kompletan Novi zavjet, srž kršćanstva, temelji se na ljubavi. Na prihvaćanju. Ne na mržnji i isključivanju. Isus je prigrlio sve koji su u tadašnjem društvu, i po religijskim mjerilima bili prezreni i odbačeni. Konačno je i suvremena Crkva dobila Papu koji čovjeka i ljubav stavlja ispred institucije i ideologije. No na žalost, to ne možemo vidjeti i u Hrvatskoj.

I dok se Papa pita “tko sam ja da osuđujem homoseksualce” u Hrvatskoj se “vjera” mjeri količinom mržnje i poniženja iskazana prema toj grupi ljudi. Žalosna “vjerska” identifikacijska potreba za stigmatizacijom dovedena je do te mjere da se traži njezino zapisivanje u Ustav. No, svijet to neće vidjeti kao kršćanski čin.

Ne, već će nas prije prepoznati kao dio Europe obilježen netolerancijom i mržnjom. Ustavom zabranjene homoseksualne parove u Europi imaju Bjelorusija, Bugarska, Mađarska, Latvija, Litva, Moldavija, Crna Gora, Poljska, Srbija i Ukrajina. To je društvena identifikacija koju biramo zaokruživanjem ZA.

AH_PROTIVNedavno me netko upitao zašto sam na Facebooku na sliku profila nalijepio ono “PROTIV”. Odgovorio sam da taj natpis doživljavam kao izraz bunta i solidarnosti. Bunta protiv etiketiranja, u svojoj biti ne toliko različitog od ružičastih trokuta. I solidarnosti prema onima koje se tako pokušava etiketirati. Iako nisam pripadnik LGTB zajednice, smatram da je dužnost svakog od nas zaštititi one koji su slabiji i u manjini. To nas, prvenstveno, čini ljudima.