Moj glas za Ivu Josipovića

ivo josipovicKroz tri tjedna izlazi se na birališta, kako bi izabrali slijedećeg Predsjednika Republike, na kojima ćemo moći birati između četiri kandidata: aktualnog predsjednika Ive Josipovića, HDZ-ove kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović, potom kandidata desnice (i bivšeg člana HDZ-a) Milana Kujundžića, te kandidata “Živog zida”, udruge koja se bori protiv deložacija, Ivana Vilibora Sinčića. Iako bih o svakom kandidatu mogao ponešto napisati, neću. I to iz jednog razloga – moj izbor je (i) ovoga puta Ivo Josipović, bez obzira na to tko mu je protukandidat (doduše pomaže i što su mu protukandidati dva HDZ-ovca i jedan retorički desničar).

Evo i zašto.

Danas je u podne Ivo Josipović predstavio svoj predsjednički izborni program, koji je temeljen na ustavnim promjenama i projektu “Druge republike”. Smatram da je s tim izbornim programom Hrvatska na predsjedničkim izborima po prvi puta u svojoj povijesti dobila izbornu ponudu koja je realna, konkretna, društveno promišljena i što je najvažnije – ostvariva u okviru predsjedničkih ovlasti.

Do sada smo čuli svakakve nebulozne i populističke prijedloge kandidata – da će lupati po stolu, sazivati izvanredne izbore, zaustaviti štampanje novca u HNB-u, itd. S druge strane, Ivo Josipović je ponudio program koji ima glavu, rep i racionalne razloge. Zatražio je od građana legitimitet da taj program provede u djelo, i najavio, ako program ustavnih promjena ne bude ostvariv kroz Sabor, raspisivanje referenduma o istoj temi putem narodne inicijative.

Doduše, s Ustavom se mnogi vole verbalno poigravati, pa čak i sakatiti ga. Nakon civilizacijski poražavajućeg referenduma na kojemu je većina u Hrvatskoj odlučila odlučivati o pravima jedne manjine, imali smo i ministra koji je najavio kako bi  “poduzetništvo” trebalo staviti u Ustav, iako mu je posvećen cijeli članak 49. Imali smo i predsjedničkog kandidata koji je pak tresnuo kako u Ustav treba staviti Domovinski rat, koji već je u Ustavu (Izvorišne osnove), a iz njega izbaciti antifašizam (što bi onda trebali staviti umjesto antifašizma? Fašizam?). Za razliku od svog tog nabacivanja, Ivo Josipović je projektu ustavne reforme prišao sustavno, temeljito i društveno odgovorno.

Za najavu projekta sam čuo još 2013. godine. Te dvije godine nisu prošle u pukom isčekivanju izbora (i eventualnog mandata), kao što nažalost često vidimo kod opozicije. Ne, projekt je prvo osmišljen, pa su potom okupljeni stručnjaci ustavnog prava, te je na kraju projekt iskomuniciran prema javnosti, kako bi se dobila i povratna informacija. Negdje u tom procesu i sam sam se odlučio za djelovanje.

Već se duže vrijeme institucionalnim i neinstitucionalnim putevima bavim temom za koju smatram da narušava temelje vladavine prava u Republici Hrvatskoj – a to je ustavni položaj međunarodnih sporazuma. Problem se sastoji u poziciji koju je zauzeo Ustavni sud, odričući sam sebi nadležnost za ocjenjivanje ustavnosti sadržaja međunarodnih sporazuma (iako u Ustavu piše da svi pravni akti moraju biti u skladu sa Ustavom). To je rezultiralo situacijom u kojoj se u Saboru običnom većinom ratificiraju međunarodni sporazumi koji mogu potencijalno narušavati ustavni poredak Republike Hrvatske ili neka od temeljnih ljudskih prava, a da su građani pred njima nezaštićeni – pa čak i od strane Ustavnog suda. Najočitiji primjer izostanka ustavne zaštite građana jesu Vatikanski ugovori, koje Ustavni sud već godinama odbija uzeti u razmatranje proglašavajući se nenadležnim. Građani, ako ništa drugo, imaju pravo znati ugožavaju li se tim ugovorima njihova ljudska i ustavna prava ili ne.

I na ovom blogu se mogu naći tekstovi koji problematiziraju tu tematiku, a i na Ustavnom sudu, u mraku neke ladice već dvije godine leži moj Prijedlog za ocjenom ustavnosti Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora. Taj sam problem i pismeno odlučio predstaviti Predsjedniku, s molbom da razmotri uključivanje rješavanja i tog problema u svoj paket ustavnih promjena.

Zato danas sa punim pravom mogu reći da je program Predsjednika Ive Josipovića – i moj program. Pored svih ostalih dijelova programa, s kojima se redom slažem (nužnost regionalizacije i decentralizacije, redefiniranja političke scene i otvaranja političkih procesa građanima, reforma državne uprave i pravosuđa, održivi razvoj itd) u paketu se našao i prijedlog proširivanja ovlasti Ustavnog suda na međunarodne ugovore – te je prijedlog dobio izrazito visoku podršku javnosti (strana 35. Izbornog programa).

Stoga za mene na ovim izborima nema nikakve sumnje. Ivo Josipović će dobiti moj glas i moje povjerenje da funkciju iskoristi za provođenje Izbornog programa koje je ponudio biračima. Nakon političara koji su vjerodostojnost gubili upravo na zanemarivanju svojih “više figurativnih” obećanja, od Predsjednika očekujem da Drugu Republiku, sadržaj koji sam očekivao još prije tri godine, provede u djelo.