Kako Miki gradi ceste

Kaže se kako je ljeto sezona “kiselih krastavaca”. Ništa se bitnog politički i društveno ne događa, svi su na moru. Grad je prazan. No, ako je meni kolovoz u pravilu radni mjesec, upravo to doba pruža jedinstvenu priliku za promatranje kako (ne) funkcionira grad Zagreb. Poluprazne ulice, i grad koji prolazi klasične ljetne radove, daju jedinstvenu perspektivu. Prilika koju neću propustiti. Danas je tako na redu biser zapadnog dijela grada – novo otovrena cesta.

Ne biste vjerovali, ali i to postoji. Istina je kako gradonačelnik Miki Fontana u šest svojih mandata nije napravio metar nove tramvajske pruge, kako je uspio efikasno zatvoriti i neobnoviti žičaru, kako je doveo mostove pred raspadanje, pa su im potrebne hitne sanacije. No tu i tamo uspije nabaciti štogod novog asfalta. Ovdje se radi o 250 metara ceste Savska opatovina, koja (konačno) povezuje rotor kod City Centra One West na sjever sa Španskom i Malešnicom.

Stanovnici tog dijela grada vrlo dobro znaju u kakvom prometnom kaosu žive. Na cijelom potezu Španskog (i Malešnice) nema poštene prometnice u smjeru sjver-jug, koja bi povezala Zagrebačku aveniju s Samoborskom cestom (ili nedajbože sa Alejom Bologne), pa se stotine tisuća ljudi na tom području kroz kvart voze – kapilarno. Vijugavim malim kvartovskim uličicama prolazi kompletan promet prema glavnoj gradskoj prometnoj arteriji, Zagrebačkoj aveniji.

Doduše, Miki već godinama obećava produživanje Ulice Ivane Brlić Mažuranić prema gradu, čija bi izgradnja osjetno rasteretila prometni pritisak i na Zagrebačku aveniju, ali i na Ilicu podvožnjak Vrapče. No znate kako je to s Mikijem. Obećanje, ludom radovanje.

Uglavnom nakon puno previše vremena konačno je izgrađeno novih 250 metara ceste, kojom je Zagrebačka avenija povezana sa Ulicom Antuna Šoljana – velikom cestom u smjeru istok-zapad koja prolazi sredinom Španskog. Tom cestom prolazi nekoliko autobusnih linija, te čini glavnu prometnu alternativu (barem u jednom dijelu) Zagrebačkoj aveniji.

I evo kako to izgleda kada novom širokom četverotračnom cestom prilazite Šoljanovoj:

I sada slijedi igra!

Postoji igra koju je u svojim ilustracijama započeo Martin Handford krajem prošlog stoljeća. Igra se zove “Find Wally” (ili u američkoj verziji, Find Waldo), a cilj joj je na ilustraciji pronaći Wallyja, ilustriranog lika u prugastoj majici. U Mikijevoj verziji igre, umjesto Wallyja na ilustraciji, tražimo prometnu signalizaciju na novom križanju dvije prometne ulice!

Uzmite si vremena i potražite. I ne zaboravite, upravo autom prilazite križanju s cestom kojom može u tren oka dojutiri ZET-ov autobus, pa ćemo traženje vremenski ograničiti na, recimo pet sekundi, ok?

1 – 2 – 3 – 4 – 5

OK, jeste gotovi? Ako je bilo problema, evo male pomoći:

Dakle, ništa od kružnog toka, ili semafora. Za križanje nove četverotračne ceste sa jednom od najprometnijih cesti u Španskom dovoljan je znak STOP. Sakriven iza stupa i drveta.

I onda kada prođe “sezona krastavaca”, kada se ljudi vrate u grad, i kada promet punom snagom opet zasjedne na zagrebačke ulice, onda ćemo se čuditi prometnim nesrećama na ovom (i ovakvim) križanjima?

Doduše treba biti fer, i naglasiti kako je Miki na novoj cesti ipak stavio i semafor. Semafor se nalazi na križanju novo otvorene ceste sa “ničim”, i sa “ničim”, ali nema veze, važna je namjera, ne. I semafor je novi, lijepi, još doduše ne radi, i ničemu neće koristiti, ali ipak su to dobro i korisno iskorišteni naši novci.

Uočite kako semafor ima i lijepe nove kamere koje registriraju gustoću prometa iz smjera “ničega”.

Valjda je kojem kumu na lageru ostao koji semafor viška. Pa, šteta je to baciti, zar ne?