Lice i naličje referenduma u Dubrovniku

Tek što sam napisao prošli tekst, a koji se bavi kako izborima tako i institucijom referenduma, dobio sam materijal za novi. Ovoga puta se radi o konkretnoj situaciji vezanoj uz provođenje referenduma o golf terenu na Srđu iznad Dubrovnika. Naime, na portalu dubrovacki.hr izašao je tekst “Dubrovčanima prijete da će ih javno prozvati ako ne izađu na referendum!” U njemu pak piše:

Čitatelji našeg portala proslijedili su nam mail  koji je danas pristigao na adrese elektronske pošte brojnih Dubrovčana kojima se prijeti da će ih, ukoliko u nedjelju ne izađu na referendum, poimenično prozvati.  potpisan sa inicijalom ‘m’.

Da se razumijemo – ja sam inicijativu za raspisivanjem referenduma u Dubrovniku podržao od samog početka. I svjestan sam situacije u kojoj se organizatori nalaze – demokratski deficitaran Zakon o referendumu propisuje izlaznost od 50% kako bi rezultat referenduma bio obvezujući. Čime se zapravo zagovornici gradnje golf terena na Srđu stavljaju u poziciju da rezultat referenduma ruše bojkotom, a ne glasanjem. Problem je u tome što se na taj način glasovi birača koji ne misle glasati de facto tretiraju kao glas za jednu opciju – onu koja bojkotom želi srušiti referendum.

No uz sve te okolnosti, gornji mail je jednostavno – nedopustiv.

Njime se zadire u sam temelj demokratskog odlučivanja, te se pritiskom (prijetnjom o stavljanju na javnu “crnu listu”) želi utjecati na politički odabir birača – a on uključuje i pravo na odabir ne glasanja. To je eksplicitno zabranjeno Zakonom o referendumu, u kojemu piše:

Članak 7.

Nitko ne može biti pozvan na odgovornost zbog glasovanja na referendumu ili zbog toga što na njemu nije sudjelovao.

Čak i da nema takve eksplicitne zakonske odredbe, sadržaj maila je duboko nedemokratski. Bez obzira na porijeklo ovog maila, bilo da je on djelo pre-zelotskih boraca protiv golfa na Srđu, bilo da je podmetnuti uradak, kojim bi se nanjela šteta inicijativi za referenfum – organizatori referenduma po mom mišljenju moraju reagirati i ograditi se. Takav politički govor jednostavno ne smije biti toleriran, bez obzira s koje “strane” dolazio.

Nadam se da ću u slijedeća dva dana vidjeti da je “druga strana” – ona koja se bori protiv partiokratizacije politike i otuđivanja procesa odlučivanja od birača – svjesna svoje uloge i štetnosti ovakvih političkih poruka. Ili nije? I imamo baš onakve političare kakve i zaslužujemo?