Početak jednog divnog prijateljstva

Kriza vlasti u kojoj se Hrvatska našla po drugi puta u samo godinu dana, započela je s odmotavanjem potezom koji je povukao HDZ: Gordan Jandroković je izjavio kako je ta stranka prikupila 79 potpisa za smjenu Bože Petrova s mjesta predsjednika Sabora. Odmah da raščistimo – pozicija predsjednika Sabora je izuzetno važna, pogotovo u ovakvim prijelomnim trenucima. S ovlastima diktiranja dnevnog reda rada Sabora, predsjednik Sabora doslovce upravlja rasplitanjem parlamentarne krize. I HDZ-u nikako ne odgovara da takvu moć u rukama ima osoba s kojom su ušli u frontalni sukob.

Posebnu pažnju, pak, u ovoj situaciji privlači podatak o tome koji su to zastupnici stavili svoj potpis na HDZ-ovu inicijativu. Između 79 potpisa, na toj su se listi našli potpisi i 5 zastupnika HNS-a, te 3 zastupnika IDS-a. Što znači da HDZ bez njihovih potpisa ne bi imao natpolovičnu potporu.

Na pri pogled, HNS u ovoj situaciji nastupa logično. Ako je jedna stvar obilježila politički nastup HNS-a u ovom sazivu, onda je to kontinuirano i ciljano kritiziranje i napadanje MOST-a. Podrška smjeni Bože Petrova u tom je kontekstu sasvim logičan i očekivan potez.

No zanimljivosti počinju onoga trenutka kada se postavi ključno pitanje – što se, zapravo, događa nakon te smjene?

U javnom medijskom prostoru nitko se zapravo nije potrudio dati detaljan odgovor na to pitanje. Svi nekako podrazumijevaju kako će nakon smjene Petrova HDZ krenuti u izbor Gordana Jandrokovića za predsjednika Sabora, te na taj način demonstrirati novu parlamentarnu većinu. No tome uopće ne treba biti tako.

HDZ ništa ne sili da u izbor novog predsjednika Sabora krene odmah, u šestoj brzini. Ne postoje ustavni ili zakonski rokovi koji bi propisali neki vremenski period u kojemu se mora izabrati novi predsjednik Sabora, nakon što je prethodnome izglasano nepovjerenje. A što je najbolje, od trenutka smjene Bože Petrova, pa do trenutka izbora novog predsjednika, Sabor će s punim ovlastima voditi – Gordan Jandroković.

Naime, Poslovnik Sabora u članku 34. propisuje slijedeće:
„U slučaju odsutnosti predsjednika Sabora ili spriječenosti u obnašanju predsjedničke dužnosti, njega zamjenjuje jedan od potpredsjednika iz reda zastupnika parlamentarne većine kojeg odredi predsjednik Sabora.
Ako predsjednik Sabora ne odredi ili ne može odrediti potpredsjednika, dužnost predsjednika obnaša potpredsjednik biran iz reda zastupnika parlamentarne većine.“

Dakle, kratko rečeno, onoga trenutka kada Božo Petrov bude maknut sa mjesta predsjednika Sabora, ključeve upravljanja parlamentarnom krizom dobiva – Gordan Jandroković. I to bez ikakvog dodatnog glasanja u Saboru. Od tog trenutka, HDZ u potpunosti upravlja raspletom parlamentarne procedure, što između ostaloga znači da potpuno bezbolno i bez ikakvih komplikacija čitavu priču sa slaganjem nove parlamentarne većine mogu preseliti na period nakon lokalnih izbora.

Zašto baš tada?

Pa možda zato jer nakon lokalnih izbora neki od potencijalnih kandidata za ulazak u vladajuću većinu više ne bi imali kočnice koje danas imaju.
Budimo posve otvoreni. Naravno da je HNS danas rekao da nema šanse kako bi podržali HDZ-ovu većinu. Da nisu to jasno rekli, doživjeli bi potop na lokalnim izborima, i potpuni raspad prijeizbornih dogovora – prvenstveno sa SDP-om, u kojima su po tko zna koji puta ispregovarali daleko više nego li bi ikada sami ostvarili na političkom tržištu.

No ipak su ostavili odškrinuta vrata „državničkim“ inzistiranjem na stabilnosti vlasti i institucija. Što bi za mjesec i pol dana mogao biti prekrasan temelj za priču o „odgovornosti“ i „državotvornosti“ radi koje bi se bili spremni žrtvovati.

Sve to, pak, pada u vodu ukoliko se parlamentarna većina bude morala slagati sada i ovdje, prije lokalnih izbora. Takve okolnosti bacaju posve drugo svjetlo na HNS-ovu podršku smjeni Bože Petrova.

Naravno, moguće je i da HNS prilikom potpisivanja HDZ-ove inicijative jednostavno nije razmišljao o političkim posljedicama svog čina. Da se nije zapitao – što dolazi nakon smjene Bože Petrova? Da im nije palo na pamet pročitati Poslovnik.

Moguće je. Doduše, moguće je i da se Ćaća sutra kandidira za gradonačelnika Zagreba i pobijedi. No ako isključimo mogućnost da su HNS-ovi veterani politički diletanti koji se nisu sjetili sami sebi postaviti gornja pitanja, ostaje zaključak kako su HNS-ovi potpisi na HDZ-ovoj inicijativi – početak jednog divnog prijateljstva.