Izborni zakon – part II

Krenuo sam danas odgovarati na komentare, kojih se skupilo, te sam shvatio da je materijala podosta. U svakom slućaju previše za replay, i čisto dovoljno za novi post u dnevniku. Pa da krenem redom:

1. manjinski zastupnici – koncept 19. stoljeca

Nisam ni mislio reći da manjiskih zastupnika nema i danas u Europi. Želio sam reći da je taj koncept pre-politički, tj. nacionalan. Biranje manjinskih zastupnika u parlament ima po mom mišljenju jako veliku pozitivnu ulogu u zemljama koje se tek trebaju naviknuti na manjine i njihova prava, tj smatram to vrlo korisnim u tranzicijskim zemljama. Štoviše, po mom mišljenju, razina demokracije se u pojedinoj zemlji mjeri i tolerancijom kojom većina reagira prema manjinama (ne samo nacionalnim).

No, smatram (i nadam se) da je današnja hrvatska politička svijest iza sebe ostavila one crna vremena u kojima je Tuđmanov HDZ prvenstveno radio na negaciji nacionalnih (i inih) manjina. I ulazak nacionalnih manjina u Sabor istog trena kompenzirao ulaskom predstavnika dijaspore.

Manjine trebaju biti uključene u rad zakonodavnog tijela, i to sa realnim utjecajem, ali ne bi smjele sa svoje pre-političke pozicije (način izbora i vrsta predstavljanja) utjecati na politička pitanja koja sa nacionalnim manjinama nemaju nikakvog direktnog dodira. Isto vrijedi i za dijasporu.
Stoga ideju sa saborskim biranim odborima koji bi imali neku vrstu (ograničenog) prava veta, smatram razumnom i optimalnom vrstom zastupljenosti.

2. @ frederik

frederik, slažem se sa stavovima koje si iznio u svom postu Institucionalna kriza – mada se na temelju tako općih podataka ne mogu izvoditi pretjerano egzaktni podaci o razinama prevare dvostrukim glasovanjem, pa mislim da je onda i sam pojam “krize” pretjeran.
No da problem postoji – to je činjenica. Stoga se slažem da izborno pravo treba strogo vezati uz stalno mjest boravka. Što se mog mišljenja oko glasovanja dijaspore tiče, mislim da sam po tom pitanju bio dovoljno jasan.

3. nepravednost D’Hondtove metode

Samu D’Hondtvou metodu ne bih mogao nazvati apriori nepravednom. Točnije, ona je to nepravednija što je broj izabranih zastupnika manji, a ovaj hrvatski model je nekako granični – po mom sudu ipak malo previše s one strane granice. Tu su i dva konkretna primjera koja to mogu lijepo ilustrirati – izbori 2007. u slavonskim i dalmatinskim jedinicama (koje bi se po prehodno iznesenom prijedlogu mogle spojiti u jednu jedinicu).

U Dalmaciji (IX i X izborna jedinica) smo ove godine imali ovakve rezultate:
HDZ – 48,29% glasova – SADA 18 mandata (64% mandata) – PO NOVOM 17 mandata (57% mandata)
SDP – 25,50% glasova – SADA 9 mandata (32% mandata) – PO NOVOM 9 mandata (30% mandata)
HSS – 4,51% glasova – SADA 1 mandat (3,6% mandata) – PO NOVOM 1 mandat (3,3% mandata)
HNS – 4,31% glasova – SADA 0 mandata (0% mandata) – PO NOVOM 1 mandat (3,3% mandata)
HSP – 3,46% glasova – SADA 0 mandata (0% mandata) – PO NOVOM 1 mandat (3,3% mandata)
HSU – 3,20% glasova – SADA 0 mandata (0% mandata) – PO NOVOM 1 mandat (3,3% mandata)

U Slavoniji (IV i V izborna jedinica):
HDZ – 37,03% glasova – SADA 14 mandata (58% mandata) – PO NOVOM 13 mandata (43% mandata)
SDP – 26,75% glasova – SADA 9 mandata (32% mandata) – PO NOVOM 9 mandata (30% mandata)
HDSSB – 10,58% glasova – SADA 3 mandata (11% mandata) – PO NOVOM 3 mandata (10% mandata)
HSP – 6,57% glasova – SADA 1 mandat (3,6% mandata) – PO NOVOM 2 mandata (6,6% mandata)
HSS – 4,79% glasova – SADA 1 mandat (3,6% mandata) – PO NOVOM 1 mandat (3,3% mandata)
HNS – 4,48% glasova – SADA 0 mandata (0% mandata) – PO NOVOM 1 mandat (3,3% mandata)
HSU – 4,29% glasova – SADA 0 mandata (0% mandata) – PO NOVOM 1 mandat (3,3% mandata)

Iz aviona se vidi da bi nova raspodjela mandata bila puno pravednija i reprezentativnija.

ps: na novim domovnicama nema maticnog broja