Internetsko savjetovanje sa zainteresiranom javnošću oko promjene Ustava

Danas, 6. prosinca 2013. završava drugi, produljeni rok za provođenje javne rasprave oko Nacrta promjene Ustava. Zainteresirana javnost je mogla uputiti svoje mišljenje Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav Sabora putem obrasca objavljenog na stranicama Sabora (ako znate što želite reći vezano uz temu, još uvijek stignete). Iako ne znam koliko se ozbiljno ti dopisi čitaju, i da li se uopće čitaju, ja sam na tragu stavova iskazanih i na ovom blogu (ovdje i ovdje), Saboru uputio svoje prijedloge vezane uz promjenu Ustava. Ukratko, predložio sam promjenu propisivanja kriterija za valjanost referenduma (umjesto izlaznosti, kriterij treba biti broj glasova “ZA”) i dodavanje ovlasti Ustavnom sudu, kako bi imali ustavni temelj za ocjenjivanjem ustavnosti međunarodnih ugovora (poput ugovora sa Svetom Stolicom). Prenosim tekst koji sam im uputio:

1. U dijelu Prijedloga kojim se regulira ustavna pozicija referenduma (članak 6.), predlaže se propisivanje kriterija izlaznosti (40% od ukupnog broja birača) kako bi referendum bio pravovaljan. Predlažem izmjenu tog kriterija na način da se pravovaljanost referenduma veže uz broj glasova „ZA“ umjesto za izlaznost, te da se ne veže uz ukupan broj birača već uz broj birača koji su izašli na prethodne parlamentarne izbore.

 Obrazloženje: utvrđivanjem kriterija izlaznosti za pravovaljanost referenduma, stimulira se bojkot izlaska (odnosno ne izlazak) na referendum umjesto da se potiče izlaznost. Time se činom stimuliraju kapmanje i strategije koje ruše legitimitet i građansku participaciju. S druge strane, ukoliko se kao kriterij pravovaljanosti referenduma uvede broj glasova „ZA“, niti jedna strana u odlučivanju neće biti stimulirana na neizlaženje, već će i jedna i druga strana u referendumu biti motivirane za što veći izlazak, dok će se u isto vrijeme zadržati zaštitni mehanizam koji bi onemogućio pravovaljanost referendumskih odluka u slučaju niske zainteresiranosti javnosti.

Nadalje, važno je istaknuti da je predloženi prag izlaznosti od 40% vrlo visok (radi se o otprilike 1 800 000 građana), te da je u okolnostima bojkota takvu izlaznost mora osigurati samo jedna od strana u referendumu. Time referendum zapravo postaje plebiscit. U kombinaciji sa relativno niskim brojem potpisa potrebnih za raspisivanje građanskog referenduma, generirati će se situacija u kojoj će se referendumi relativno lako raspisivati (što znači da ih treba očekivati u većem broju), ali će izrazito teško zadovoljiti uvjet pravovaljanosti. Često raspisivanje referenduma sa nepravovaljanim rezultatom rezultira povećanjem građanske apatije, i demokratskog deficita, te je dugoročno štetno. Tome treba pridodati i financijski efekt češćeg raspisivanja referenduma bez pravne valjanosti, pa se postavlja pitanje da li si kao država možemo priuštiti trošenje velikih količina novaca na referendume kojima se neće donositi pravovaljane odluke.

Treba istaknuti da se uvođenjem kriterija pravovaljanosti vezanim uz izlaznost narušava načelo monotonosti u teoriji donošenja odluka. Naime, prema načelu monotonosti, dodatan glas za neku opciju ne smije narušiti rezultat koji ta opcija postiže. No uvođenjem praga izlaznosti, glas „PROTIV“ može donijeti prelazak praga i pravovaljanost odluke „ZA“, koje ne bi bilo da glasač koji je namjeravao glasati „PROTIV“ nije glasao. S druge strane, ukoliko se pravovaljanost referenduma veže uz broj glasova „ZA“, načelo monotonosti nije narušeno.

Slijedeće, ističem kako bi broj glasova ZA trebalo vezati uz broj birača izašlih na posljednje parlamentarne izbore, a ne uz ukupan broj birača. Pored činjenice da Hrvatska u ukupnom broju birača ima mnoge politički neaktivne građane bez prebivališta u Republici Hrvatskoj, te se na taj način prag pravovaljanosti referenduma među politički aktivnim građanima dodatno diže, prednost vezanja praga uz broj birača izašlih na prethodne parlamentarne izbore je u afirmaciji sudjelovanja građana u političkim procesima.

Naime, u tom bi slučaju političkim akterima (političkim strankama i nezavisnim listama) koje sudjeluju na izborima, u interesu bilo afirmirati izlazak na izbore. Veći broj birača izašlih na parlamentarne izbore znači i jači legitimitet Sabora, koji se onda očituje i u višem pragu pravovaljanosti referenduma.

 

 2. Predlažem da se Prijedlog nadopuni člankom koji bi proširio ovlasti Ustavnog suda (propisane člankom 129. Ustava) na ocjenu ustavnosti međunarodnih ugovora.

 Obrazloženje:   Ustavni sud se višekratno proglašavao nenadležnim za ocjenjivanje usklađenosti s Ustavom međunarodnih ugovora, temeljeći svoj stav na članku 129. Ustava (odluke Ustavnog suda U-I/1583/2000, U-I/4043/2003, U-I/350/2004 i mnoge druge). Na taj je način u ustavno pravnom sustavu stvoren skup zakona donesenih većinom prisutnih zastupnika (tzv. „običnom većinom“) koji nisu podložni naknadnoj korekciji i ocjeni ustavnosti. Takav ustavno-pravni okvir, dakle, omogućuje izglasavanje zakona većinom prisutnih zastupnika (ukoliko se sadržajno temelje na međunarodnom ugovoru, koji se također potvrđuje većinom prisutnih zastupnika) koji svojim sadržajem mogu zadirati u Ustavom zajamčena prava građana, bez mogućnosti naknadne provjere i korekcije kroz institut Ustavnog suda. Praksa Ustavnog suda pokazuje da su podneseni deseci prijedloga i zahtjeva za ocjenom ustavnosti raznih zakona za čiju se ocjenu Ustavni sud proglasio nenadležnim zbog njihove sadržajne utemeljenosti na međunarodnim ugovorima. Time je stvoren ustavno-pravni okvir u kojem Ustav nije temeljni pravni dokument opisan Temeljnim odredbama Ustava.

 

Stoga predlažem:

  1. Promjenu stavka 3. članka 6. Prijedloga za utvrđivanje Nacrta promjene Ustava Republike Hrvatske, na način da se mijenja i glasi

„Referendum je pravovaljan ako je najmanje 2/3 od broja birača koji su pristupili posljednjim parlamentarnim izborima glasalo „ZA“ ukoliko se referendumom mijenja Ustav Republike Hrvatske, te ako je najmanje 1/2 od broja birača koji su pristupili posljednjim parlamentarnim izborima glasalo „ZA“ ukoliko se referendumom donose druge odluke.  Na referendumu se odlučuje većinom glasova birača koji su pristupili referendumu.“

 

  1. Dodavanje novog članka Prijedloga za utvrđivanje Nacrta promjene Ustava Republike Hrvatske koji glasi:

„Članku 129. stavak 1. nakon teksta „- odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom“ dodaje se tekst koji glasi „- odlučuje o suglasnosti međunarodnih ugovora s Ustavom“.“

  • U Izvješću o provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i javnoj raspravi o prijedlogu za utvrđivanje Nacrta promjene Ustava Republike Hrvatske, Odbor je jedan moj prijedlog djelomično prihvatio, a drugi odbio jer izlazi iz unaprijed zadanih okvira Nacrta.

    http://www.sabor.hr/lgs.axd?t=16&id=26241 (pdf file)