Hrvatska je, kao i ostatak Europske unije, ušao u završnicu kampanje izbora za Europarlament. Do trenutka kada će birači odlučivati o novom sastavu parlamenta Europske unije preostalo je tjedan dana. Više-manje svi akteri na političkoj sceni će vam reći kako u ovi izbori izuzetno važni. U kampanju se uključila čak i sama Europska unija, predizbornim spotovima sa sloganom „Ovaj put glasam“.

No, budimo iskreni. To baš i nije tako.

Dvije ključne političke opcije u Europi, demokršćani i socijaldemokrati (ali isto vrijedi i za liberale i zelene) su, što se vrijednosti tiče, svemirski brod za našu malu iskompleksiranu, korupcijom premreženu državu. Tako da će, tko god na kraju pobijedio u EU izborima, ta većina politički i vrijednosno biti miljama ispred ovoga što imamo doma. Bilo u obliku vladajućih ili opozicije.

Najpreciznije, ovi izbori iz perspektive građanina RH, zapravo predstavljaju preskupi natječaj za masno plaćena zastupnička mjesta u Europarlamentu. Bez ikakve odgovornosti za izabrane, i bez veze sa ljudima koji te zastupnike na ta mjesta i biraju.

Zato je i izlaznost tako niska.

Tako da se uistinu radi o izborima na kojima ne gubimo, ali niti dobivamo ništa presudno. I upravo zato na ovim izborima imam(o) slobodu u potpunosti glasati po savjesti, srcu i stvarnim preferencijama.

Ja sam po političkom uvjerenju socijaldemokrat.

Nažalost stranka koja bi u Hrvatskoj trebala artikulirati socijaldemokraciju to već dugo vremena ne radi. SDP danas predstavlja vreću punu bijesova koji se međusobno gložu i grizu. Glasati danas za SDP je glasati za njihova međusobna prepucavanja, glasati za njihove međusobne sukobe. Glasati za prevagu između loših i još gorih.

No upravo će iz te stranke reći kako je glasanje za bilo koju drugu lijevu opciju – bačen glas. Jer, D’Hondt, prag i sve to skupa. Istina je upravo suprotna. Glasati za SDP je danas baciti svoj glas u rupu ego-tripova, lažnih obećanja i iznevjerenog povjerenja.

Umjesto toga, ja ću na ovim izborima svoj glas dati ljudima koji uistinu vjeruju u lijeve političke ideje i ideale koje zastupaju. Glasati ću za ljude koji nastupaju sa uvjerenjem, i stvarnom željom da nešto naprave i promijene. Glasati ću za ljude koji svojim imenima, javnim, političkim i aktivističkim djelovanjem već godinama dokazuju da možeš biti dosljedan u zastupanju vrijednosti, da ideje i ideali nisu puka predizborna moneta koja se potroši čim glasači izađu iz birališta.

Glasati ću za Možemo.

I učiniti ću to iz srca, kako već dugo nisam imao priliku.
Da, znam. Vrlo vjerojatno ta lista neće skupiti dovoljan broj glasova kako bi ušla u EU parlament. No time moj glas neće „biti bačen“.
Ne, biti će uložen. Uložen u barem malo veću prepoznatljivost ljudi, programa i politika koje trebaju i zaslužuju biti prepoznati. Biti će uložen u barem malo veću medijsku pažnju u slijedećem izbornom ciklusu. Uložen u sadržaj vrijedan ulaganja.

I kada sljedeće nedjelje izađem iz birališta, osjećati ću se dobro, jer znam da sam napravio iskrenu i dobru stvar. Neću sam sebe morati uvjeravati kako je ipak bolje „manje zlo“. Neću morati racionalizirati svoje postupke. Neću se morati opravdavati, pa ni samom sebi.

Nemojte ni vi.