Dragi sugrađani, platite 100 PUTA manji račun za grijanje

Znate li kako prilikom potpisivanja ugovora, pogotovo npr. sa bankama, morate pažljivo pročitati svako sitno napisano slovo, svaki zarez, i na kraju opet zbog nekog slova u zakonu, pravilniku ili ugovoru morate plaćati neobično visoke iznose? E pa, taj novčić ima dvije strane, i ovoga puta doslovno pridržavanje slova zakona može ići u vašu korist.

O čemu se radi?

Od 1. rujna prošle godine je na snazi novi Pravilnik o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju. Jedan matematički nepismeno složen stavak tog Pravilnika omogućava svim građanima Republike Hrvatske koji u stanovima imaju ugrađene razdjelnike topline, plaćanje sto puta manjega računa od dosadašnjih iznosa.

Da dobro ste pročitali, sto puta manjeg računa.
Ako ste do sada plaćali račun od 500 kuna, sada bi ga trebali platiti 5 kn.
I ne, to nije šala.

Naime u članku 9. stavak 2. i članku 10. stavak 2. (članci koji propisuju način obračuna potrošene toplinske energije) propisuje se da

Veličina UR iz stavka 1. ovoga članka može iznositi najmanje 50%, a najviše 90%.

To znači da je vrijednost veličine UR, broj između 0.5 i 0.9.

Na temelju toga se određuju veličine US i UPOV, koje prema Pravilniku moraju biti jednake 100%-UR.
Dakle te veličine su brojevi između 0.1 i 0.5.

432878

Potom se u formulu za obračun alociranog dijela energije uvrštavaju ti brojevi: dakle vrijednosti ne veće od 1, i formula daje iznos energije 100 puta manji od dosadašnjeg.

Naime, Ministarstvo gospodarstva, koje je autor ovog pravilnika, je zamislilo kako se umjesto UR u formulu treba uvrštavati broj između 50 i 90. No stavkom 2, i njegovom matematički nepismenom formulacijom, UR su definirali kao POSTOTAK, tj. pridružili su mu 100 puta manju brojčanu vrijednost.

Sve što potrošači sa ugrađenim razdjelnicima trebaju napraviti je kontaktirati svog opskrbljivača i insistirati da im se obračun provede u skladu sa propisanim pravilnikom, tj. uvrštavanjem brojčanih vrijednosti za UR, US i UPOV koje su sve manje od 1. Ukoliko odbiju, kontaktirajte odvjetnika, budući vam račun za grijanje nije obračunat prema zakonski važećem pravilniku.

Na jedan detalj ipak treba paziti. Pravilnik za obračun je u ožujku 2015. godine nadopunjivan i opisanim člancima dodan je još jedan stavak, koji ne mijenja opisano u ovom blogu. No, u ponekim situacijama (kada je štednja energije u zgradi velika), prilikom obračuna se aktivira treći nadodani stavak Pravilnika, koje se tada upotrebljava umjesto ovdje opisanog drugog stavka – i tada je nemoguće provesti ovaj model smanjenja iznosa računa.

Dakle, ako je račun obračunat bez aktivacije tzv “graničnog uvjeta”, imate pravo tražiti povrat 99% uplaćenog iznosa na ime potrošnje toplinske energije.

  • Pingback: NEVJEROJATAN PROPUST: Evo kako grijanje možete platiti 100 PUTA manje nego do sada! | Net.hr()

  • Pingback: GRIJANJE ĆEMO PLAĆATI SAMO JEDNU STOTINU CIJENE? Ministarstvo to odbija, nema greške u formuli! | Net.hr()

  • Tony Mike

    Lijepo da ste to otkrili, ali bojim se da to ljudi neće koristiti. Kad ste već spomenuli granični uvjet koji kaže da samo iznimno ako je više od 30% prostora gledano površinski ispod prosjeka impulsa, onda se ne primjenjuje izračun prema odluci suvlasnika, npr. 80% po impulsima a 20% po površini, nego se po površini dijeli onoliko koliki je postotak površine onih koji su ispod 30% potrošnje impulsa u odnosu na ukupnu površinu. To je prema mojim kratkim razmatranjima u oko 85% mogućih slučajeva, dakle u pravilu, a ne iznimno. Počevši od jednostavnog slučaja od 10 jednakih stanova, ako 9 stanova ima isti bro impulsa, a samo jedan stan samo 1 impuls više, ond je 90% površine ispod prosjeka, pa će se po kvadraturi obračunati 90% troška energije.

    Jedan ekstremni potrošač (imam takav slučaj u zgradi – potrošio je preko 40% impulsa) može dići prosjek toliko da su svi drugi ispod prosjeka, pa obračun po kvadraturi može ići i do 99%, ovisno koliki je postotni udio stana ekstremnog potrošača (u slučaju moje zgrade 1,5%). Njegovu ekstremnu potrošnju platitli su svi drugi, a on najmanje.

    Možda možete analizirati u koliko je posto slučajeva vjerojatno da će ispod prosjeka impulsa biti 30% i više od od 30% površine stanova, odnosno koliko će se puta granični uvjet ispuniti iznimno, a koliko se događa redovno, npr. kod zgrada s jednakim i s različitim površinama stanova (35, 70 i 100 m2 i slično) ?

  • Jakov Jaković

    Nakon uvida u predloženu formulu uopće se ne čudim što nitko od mjerodavnih
    nije reagirao na nju. Primjeri prikazuju ekstremne teoretske slučajeve, koriste
    krive pretpostavke, ne uzimaju u obzir zakone termodinamike i nemaju puno veze
    sa stvarnošću.

    S obzirom da se kalkulira s troškovima grijanja od 500 kn zaključujem da je
    etalon za izračun bio stan od cca 65 m2 u 1. mj. 2015. godine ili 80 m2 u 2.
    mj. 2015. Podaci koje iznosim temelje se na stvarnoj potrošnji iz prethodne
    sezone grijanja, kada sam uspoređivao podatke s 4 ulaza iz iste zgrade, od
    kojih su dva imala ugrađene razdjelnike, a dva ne.

    Navest ću samo najznačajniji primjer nedostataka predložene formule, iako ih
    ima više.
    Prema predloženoj formuli omjer utroška energije stana s 0 impulsa i stana
    s impulsima bio bi 1:44 (10:440 kuna). U 1. mj. 2015. prosječna temperatura zraka
    u Zagrebu bila je 3°C. Pretpostavimo da je u stanu s razdjelnicima temperatura bila maksimalnih
    28°C (termostatski ventili ne dozvoljavaju višu temperaturu) odnosno da je prirast temperature bio
    25°C. Kolika je temperatura u stanu koji ne troši toplinsku energiju ili je troši 44 puta manje?
    Po zakonima termodinamike trebala bi biti približno jednaka vanjskoj
    temperaturi (osobe i kućanski aparati ne mogu značajno i dugotrajno zagrijati
    prostor). U našoj zgradi je u stanu u kojem nitko ne živi (0 impulsa), pri
    vanjskoj temperaturi od 3°C, izmjereno 18°C. Stanovi s 0 impulsa zagrijavaju se indirektno od vertikala i od susjednih stanova. Troše toplinsku energiju, ali se ona ne evidentira razdjelnicima.

    Formula koja je sada na snazi uzima u obzir i takve indirektne načine
    grijanja, a omjeri utroška između stanova s 0 impulsa i stana s maksimalnim
    brojem impulsa su u sferi realnog.

    Upotrebom službene formule, za 10. mj. 2015. i uz pretpostavljenu uštedu od
    38% (pretpostavljen je postotak uštede kao i prošle godine u 11. mjesecu kada
    smo krenuli s obračunom pomoću razdjelnika) stan s najvećom potrošnjom treba
    platiti 32% više nego što bi platio da je obračun kao prije ugradnje razdjelnika
    (100% po kvadraturi). Sstan s 0 impulsa plaća 30% iznosa koji bi platio prije
    (ušteda 70%). Omjer maksimalne i minimalne potrošnje je 4,34 puta a ne 44 puta
    kao prema predloženoj formuli. Meni se ovo čini prilično realno.

    Sve se svodi na to hoće li energiju koji su utrošili stanovi s nula impulsa
    platiti vlasnici tih stanova (utrošili su energiju koju nisu htjeli, odnosno
    nisu imali potrebu za utroškom energije kroz radijatore jer su je dobili indirektno
    kroz vertikale i zidove iz drugih stanova) ili će energiju platiti vlasnici
    stanova koji je nisu htjeli utrošiti niti su je utrošili. Mislim da bi energiju
    trebao platiti onaj tko ju je utrošio.

    Može li formula biti bolja teško je reći bez uključivanja stručnjaka iz
    područja termodinamike i provođenja mjerenja u stanovima. Iznošenjem paušalnih
    informacija, samo se stvara zbrka i nezadovoljstvo kod korisnika.

    Još nigdje nitko u javnosti nije izjavio da je zadovoljan ugradnjom
    razdjelnika. Bez obzira na broj impulsa, svi smatraju da plaćaju previše. Naš
    ulaz je u odnosu na susjedni ulaz bez razdjelnika, u 12. mj. 2014. utrošio 37%
    manje toplinske energije za grijanje, a drugi ulaz s ugrađenim razdjelnicima
    čak 45% manje.

    Mislim da u sustavu obračuna utroška toplinske energije pomoću razdjelnika
    postoje ozbiljni problemi, ali se oni prvenstveno odnose na educiranost
    korisnika, nadzor funkcioniranja sustava nakon ugradnje, održavanje sustava,
    odnosno zaštitu korisnika od strane regulatora. Nitko ne nadzire jesu li
    razdjelnici ispravno programirani. Nitko ne nadzire niti kontrolira broje li
    razdjelnici ispravno impulse. Razdjelnike nije potrebno baždariti. Korisnici su
    uglavnom prepušteni na milost i nemilost poduzećima koja su im isporučila
    razdjelnike i s kojima su sklopili ugovore o očitanju utroška topline, a njihov
    rad nitko ne nadzire.

    • Poštovani,

      primjer koji ste detaljno razradili ilustrativne je naravi, i nije temeljen na očitovanju. On pokazuje na koji se način vrši aokacija ukupno utrošene energije obzirom na različite formule. Sama formula sadrži promjenjive parametre koje skup suvlasnika može mijenjati. Primjer je napravljen na temelju upotrebe određenog faktora koji svima alocira određeni postotak energije (obzirom na njihovu površinu) u iznosu od 10%. To nije fiksna ni propisana vrijednost – već je podložna određivanju bilo na temelju termodinamičkih parametara zgrade, bilo na temelju dogovora suvlasnika o stupnju zajedničkog sudjelovanja u potrošnji. Utoliko je promašeno na temelju tog parametra kritizirati cijeli koncept.

      Nadalje, slažem se da je većina korisnika zadovoljna ugradnjom razdjelnika. No problem je u tome da je zakonodavac dužan omogućiti pravilnik (formulu) koja će biti što je više moguće pravedna u SVIM situacijama. Potrošači nisu krivi ako ih određena distribucija potrošnje u zgradi dovede u situaciju da stanar sa razdjelnicima plaća veću cijenu energije od onog bez razdjelnika. No država jest odgovorna, i njena je obaveza brinuti o svim potrošačima, a ne samo o onima koji su zadovoljni – pa bila to i većina.

      Ovo što ja ističem je samo jedan segment cijele priče, koja je daleko kompleksnija. No ističem ga zato jer je rješenje u ovom slučaju relativno lako provedivo, a ne provodi se isključivo zbog na znanstvenim temeljima neutemeljenog otpora birokracije.

      lp, Aleksandar

      • Jakov Jaković

        Poštovani,

        u vašem odgovoru navodite da su vaši primjeri samo ilustrativne naravi. S obzirom da u javnosti istupate s pozicije stručne osobe morate biti svjesni i posljedica svojeg istupanja. Velika većina ljudi ne zna ništa o principu rada razdjelnika i termostatskih ventila, a o zakonima termodinamike da ni ne govorimo. Prema mojoj slobodnoj procjeni, velika većina je u ovom slučaju preko 75%. Zbog toga, kada se nešto prezentira u javnosti, pogotovo u ovakvom slučaju, to treba biti u realnim okvirima, jer za ljude koji o tome ništa ne znaju podaci izneseni u sredstvima javnog informiranja postaju univerzalna istina i referentna točka.

        Iz vaše ilustracije ljudi koji ništa ne znaju o termodinamici mogu zaključiti da, ako štede, umjesto 500 kuna mogu platiti samo 10 kuna (uštedjeti 98% toplinske energije) i da je iznos računa koji je plaćan prije ugradnje razdjelnika, maksimum koji bi trebali platiti. Mislim da vam je apsolutno jasno kolika je mogućnost uštede 98% toplinske energije i kolika bi temperatura bila u stanu s takvim utroškom toplinske energije. Zbog toga je ljudima potrebno objasniti što bi značila ušteda od 10%, 30%, 50% ili 100% te kolika je mogućnost njezine realizacije.

        Zgrade u koje se ugrađuju razdjelnici su projektirane za kolektivni način grijanja. Nema toplinske izolacije između stanova niti su svi stanovi jednako energetski učinkoviti, o čemu ste i vi pisali. U našem ulazu stan na termodinamički najnepovoljnijem položaju u odnosu na stan na najpovoljnijem položaju ima nominalno 80% više instalirane toplinske snage po m3 stana (smatram da je dio više instalirane snage tu kako bi se kompenzirao slabiji protok kroz radijatore koji su na vertikalama udaljenijim od pumpe). Do ugradnje razdjelnika svi su plaćali utrošak energije solidarno, po m2 stana. Prosječan stan u našem ulazu ima 58 m2. Do ugradnje razdjelnika toplina se iz stanova, uz pretpostavku da su se svi grijali približno isto, gubila kroz 48 m2 (vanjski zid od 25,5 m2 i zid prema stubištu od 22,5 m2). Po ugradnji razdjelnika, i u slučaju da se susjedni stanovi slabije griju, ta se površina može višestruko povećati, čak za 138 m2 (54 m2 stropa, 54 m2 poda, 30 m2 zida prema susjednim stanovima). Zbog manje razlike u temperaturi gubici kroz m2 navedene površine su manji, ali svejedno mogu značajno utjecati na potrošnju. Zbog toga je ljudima potrebno objasniti da je moguće da će neki nakon ugradnje razdjelnika dobivati veće račune nego prije
        ugradnje, bez obzira što se griju isto ili čak manje.

        Kao što vam je poznato, velik je broj faktora koji utječu na utrošak i mjerenje utroška toplinske energije. Npr. vanjska temperatura zraka, orijentacija stana prema stranama svijeta, smjer i brzina vjetra, toplinska izolacija, površina negrijanih zidova, podova ili stropova, temperatura u susjednim stanovima, površina vertikalnog razvoda koji prolazi kroz pojedini stan, gubici provjetravanja kroz stolariju, sklonost stanara provjetravanju stana, željena temperatura u stanu, subjektivni osjećaj hladnoće, razdoblje u kojem želimo osigurati željenu temperaturu u stanu, princip rada razdjelnika (što razdjelnici broje, a što ne broje), ispravnost razdjelnika, mehanizmi izmjene topline itd. Zbog toga je ljudima potrebno objasniti što sve, i kako, može utjecati na njihov utrošak toplinske energije.

        U našem ulazu je, prilikom prve montaže, preko 10% razdjelnika bilo krivo programirano, što smo sami utvrdili (dobar dio je bio programiran na 30% veću
        snagu od stvarne). Osim toga, tijekom prošle zime utvrđeno je da dio razdjelnika nekontrolirano broji impulse. Uz prvotno nepriznavanje neispravnosti od strane distributera razdjelnika i uvjeravanja da je sve u granicama normale, na naše inzistiranje su postavljeni kontrolni razdjelnici te je utvrđeno da “sumnjivi” razdjelnici broje i preko 20 puta više impulsa nego što bi trebali. Zbog toga je ljudima potrebno objasniti kako mogu utvrditi neispravnosti u sustavu
        razdiobe utroška toplinske energije pomoću razdjelnika i što poduzeti u tom slučaju.

        Ponavljam, korištenje nerealnih ekstrema za ilustraciju problema u javnim medijima, kod ljudi koji ne razumiju problematiku i koji ilustracije prihvaćaju kao neupitne činjenice i referentne točke, stvara nerealna očekivanja. Suočavanje sa stvarnošću, bez obzira što ona možda donosi boljitak, ali manji od očekivanog, dovodi do nezadovoljstva i sumnje u prijevaru. Zbog toga istupanje u javnosti s pozicije stručne osobe traži poseban oprez i odgovornost.

        Ja sam po zanimanju dipl. ing. strojarstva, ali nisam spreman istupati u
        javnosti jer znam da puno toga u području grijanja i distribucije topline ne
        znam. Spreman sam sudjelovati u stručnoj raspravi i iznijeti svoja iskustva iz sezone grijanja 2014/2015. Stanujem u “Mamutici” gdje su prethodne
        sezone, od 4 središnja ulaza, dva imala razdjelnike, a dva ne, što daje jako
        dobru podlogu za analizu učinkovitosti sustava. I za kraj, napomenuo bih da nemam nikakve veze s distributerima razdjelnika.

        S poštovanjem,
        Saša Topić