Bandić je prošli tjedan izašao sa svojom listom za skupštinu Grada Zagreba. I odmah privukao izuzetnu pažnju – na listi je prikupio neka prilično zvučna imena, i lista je, bez sumnje zasluženo dobila poprličnu pažnju medija. No, izostao je follow up. Teško je naći neku ozbiljniju analizu politike koju bi ljudi s te liste trebali artikulirati u gradskoj skupštini. Priča se uglavnom svodila na “bivšu Račanovu ministricu”, “bivšu Kosoričinu savjetnicu” i “Milanovićevog doktora”. Pa da vidimo, bar mrvicu detaljnije, tko je to na toj listi, i kakvu oni politiku mogu zastupati?

Neću se držati redoslijeda na listi, već medijskog odjeka koji je ostao iza Bandićevih kandidata. Stoga je na samom početku na redu – “bivša Račanova ministrica”, dr. sc Ana Stavljenić-Rukavina. Daleko od toga da želim išta loše reći o dr. Stavljenić-Rukavina, no smatram da treba rasvjetliti njenu političku poziciju. Točno, dr. Ana Stavljenić-Rukavina bila je ministrica u Račanovoj vladi – no u nju je ušla iz HSS-ove kvote. Kasnije je također nastavila svoje političko djelovanje u Hrvatskoj seljačkoj stranci. Kao članica HSS-a je izabrana i u Skupštinu Karlovačke županije (hm, valjda je selila iz Karlovca u Zagreb, budući se sada natječe u Zagrebu). Na posljednjim unutarstranačkim izborima se natjecala i za mjesto predsjednice regionalne organizacije HSS-a.

Utoliko je mantra koja se stalno ponavlja o dr. Ani Stavljenić-Rukavini kao “ministrici iz Račanove vlade” zapravo dijelom obanjujuća, budući se tom frazom sugerira da je Bandić na svoju listu privukao i visoku bivšu dužnosnicu SDP-a. A nije, nego HSS-a.

Drugi zanimljivi moment ove priče je odnos HSS-a prema  dr. Ani Stavljenić-Rukavini. Naime, HSS u svom Statutu navodi (članak 12.) kako “članstvo u HSS-u prestaje [isključenjem bez vođenja postupka] isticanjem kanidature na drugim listama“. Bandićeva lista uistinu jest “druga lista” jer HSS na ovim izborima u Zagrebu nastupa sa svojom listom u koaliciji sa HSLS-om, Zelenom listom i Demokratskom strankom umirovljenika. Pa me čudi da se još nitijedan novinar nije sjetio zapitati središnjicu stranke o statusu dr. Ane Stavljenić-Rukavine.

Druga medijski istaknuta osoba na Bandićevoj listi je dr. Sandra Švaljek. Nju pak (pored činjenice da se radi o bivšoj ravnateljici Ekonomskog instituta u Zagrebu) prvenstveno pamtimo kao savjetnicu bivše HDZ-ove premijerke Jadranke Kosor. Dr. Sandra Švaljek u poslovnim je krugovima poznata kao zagovornik Washingtonskog koncenzusa – deset mjera neoliberalne ekonomije. Te mjere između ostalog predviđaju privatizaciju državne imovine, poreznu politiku koja teži ka širokoj poreznoj bazi i nižim (umjerenim) porezima za najbogatije, te smanjenju administracije i deregulaciji tržišta.

S druge strane imamo Milana Bandića koji u gradskom vlasništvu drži neiskorištene  desetine tisuća kvadrata gradske imovine (a pred same izbore kupuje i – atomsko sklonište, pored njih 170 već u gradskom vlasništvu), koji ubire najviši zakonom dopušteni prirez, te pod kojim je gradska administracija samo bujala – počesto kako bi se kroz “uhljebljivanje” utišalo kritičare.

Odmah je jasno da u ovaj projekt jedno od to dvoje ulazi sa namjerom da kompromitira svoje dosadašnje stavove i ponašanje. A teško mi je povjerovati da će to biti Bandić.

Konačno, tu je od politički profiliranih kandidata još Davor Štern. Radi se o još jednom bivšem ministru, koji je upravljao sektorom gospodarstva u Matešinoj vladi, od 1995. do 1997. Za one kraćega pamćenja, to je vlada koja nas je 1999. dovela do gotovo potpunog sloma, i nakon koje je nered trebala čistiti Račanova vlada. Nepopularnim mjerama, naravno. Deja vu? Uglavnom, Štern je  političar s dugogodišnjim iskustvom, s dvije konstante u svom djelovanju – naftni biznis i bliske veze sa HDZ-om. Još prije samo par mjeseci iz HDZ-a su u medije puštali balone o – upravo Šternu – kao svom kandidatu za gradonačelnika.

I to je to, izuzmu li se Bandićevi suradnici Jelena Pavičević Vukičević i Slavko Kojić. Doduše, Vesna Kusin, bivša ravnateljica Klovićevih dvora imala je političko prepucavanje sa ministricom kulture. Zato jer se potonja, po isteku mandata prve, drznula izabrati nekog drugog na javnom natječaju za mjesto ravnateljice. Pa je prvu zasmetalo da potonja – kao ministrica – bira ravnatelja Klovićevih dvora. Što joj nije smetalo kada je nju izabrao HDZ-ov ministar, Božo Biškupić.

Ostali s Bandićeve liste – usprkos često zavidnim profesionalnim karijerama i biografijama – predstavljaju političku “estradu”. Pregledao sam doslovno stotine linkova u potrazi za nekim od političkih stavova dr. Mirne Šitum, sportašice Sandre Perković, akademkinje Vide Demarin i ostalih zvučnih imena sa te liste. Svaka čast njima kao ljudima i profesionalcima u svojim profesijama. Ali što oni zastupaju? Koje političke stavove? Koje ideološke odrednice? Jel bi se slikale sa Merčepom? Da li bi okitile ordenom Judith Reisman? Ništa, ni slova.

Sve u svemu, kada se racionalno sagleda lista koju je za izbore složio Bandić, moguće je uočiti tek dva značajna momenta – kandidati su ili vezani za desni politički spektar (prvenstveno HDZ i HSS) ili su pak političke “prazne ploče”, imena bez političkog sadržaja.

Tek toliko da se zna kakav se paket bira sa Bandićem.