Nasilje referendumom

nasilje_referendumomStvarno nisam opet mislio pisati o još jednoj referendumskoj temi. No izgleda da ovoga puta ne biram ja teme, već one mene. A priča je posve nova – potpise za raspisivanje referenduma najavila je prikupljati Katolička crkva. Dobro, ne baš Crkva, nego jedna od prigodno sklepanih “građanskih” inicijativa. No kako je inicijativu najavio Krešimir Miletić, jasno je od kuda vjetar puše. Anyway, građani su, uz podršku Crkve, naumili prikupiti 375 000 potpisa kako bi raspisali referendum o stavljanju u Ustav odredbe o braku kao isključivoj zajednici muškarca i žene.

Moje je mišljenje da bi takva vrsta referenduma predstavljala nasilje.

Referendum o takvom pitanju po svojoj vokaciji nije demokratski – njime bi naime većina trebala sirovom snagom odlučivati o temeljnim ljudskim pravima manjine. Štoviše, heteroseksualna većina takvom promjenom Ustava ništa ne dobija, niti u suprotnom slučaju išta gubi. Ali zato sebi uzima za pravo određivati manjini koja temeljna ljudska prava smije imati. A pravo na obitelj sigurno jest među njima. Referendumi o ovakvim temama nisu nepoznanica u našem okruženju. Nedavno je u Sloveniji održan referendum o pravima “izbrisanih”. Usprkos tome što su i slovenski Ustavni sud, i Europski sud za ljudska prava utvrdili da je država Slovenija tim ljudima neustavno uskratila temeljna ljudska prava. Švicarska je isto tako održala referendum o dozvoljavanju gradnje minareta. Oba slučaja predstavljaju civilizacijsku sramotu, i primjer su zloupotrebe institucije referenduma. Demokracija nije puko vladanje većine, već i zaštita temeljnih ljudskih prava manjine.

Baš zato sam u više prilika do sada javno zagovarao i lobirao za izmjenu ustavnih odredbi koje govore o referendumu. S jedne strane zalažem se za smanjivanje broja potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma putem građanske inicijative – mislim da optimalna brojka za nacionalnu razinu oko 200 000, dok mi se kriterij za lokalni referendum čini dobro pogođenim. S druge strane, zalažem se za ograničavanje tema o kojima se može raspisati referendum. Po mojem sudu, tema referenduma ne smiju biti temeljna ljudska prava – ona jednostavno nisu tema za odlučivanje većine, već civilizacijska tekovina.

Zbog toga smatram da i u ovom konkretnom slučaju postoji građanska dužnost – dužnost ne potpisati zahtjev za ovakvim referendumom.

No uza sve navedeno, jednim dijelom bi želio da uspiju s inicijativom, te da se raspiše referendum. I to iz dva razloga. Prvi, kako bi Hrvatska pokazala talibanima da ne podržava takav uskogrudni i nasilnički povratak u srednji vijek. I drugo, kako bi ekipa u Saboru porazmislila o redefiniranju ustavne pozicije referenduma. Kada već nisu imali dovoljno mudrosti i dalekovidnosti to napraviti pri posljednjoj promjeni Ustava, usprkos amandmanu s tim sadržajem koji je bio na stolu.

  • Mene čudi da nisi napravio osvrt na ovu temu s obzirom na vrijeme održavanja prikupljanja potpisa, što svakako ima veliku dimenziju utjecaja na lokalne izbore. Što je loše i krivo. A što se same inicijative tiče tu ne vidim toliko toga spornoga kao ti jer objektivno to je samo stvar naziva. A ne ljudiskih prava. I ja smatram da je brak životna zajednica muškarca i žene. A istospolne zajednice nisu brak. I ja sam dao podršku potpisom toj inicijativi i čvrsto sam uvjeren da se time nećemo vratiti u srednji vijek. Ali tema termina održavanja prikupljanja potpisa zavrijeđuje ozbiljnu društvenu raspravu. Točnije osudu.

  • Aleksandar Hatzivelkos

    bojim se da se prica ne moze svesti samo na ime.zašto?

    prvo, zato jer ukoliko sva prava koja imaju bračne zajednice zakonom dodijeliš i zajednicama “drugog imena”, postoji mogućnost (ovisno o formulaciji) da takav zakon rušiš na ustavnom sudu, jer eto ustav propisuje da je brak zajednica muškarca i žene.

    drugo, unošenje takve odredbe u ustav sili normativno propisivanje svih prava kroz odvojene zakone, čime se nekoj budućoj većini omogućava diskriminiranje jedne vrste obitelji pred drugim vrstama obitelji.

    mene jednostavno ljudski zaprepašćuje potreba da se drugima diktira način na koji žive i pravo na obitelj prepoznato od države (a koje povlaći svu silu praktičnih procedura kod nasljeđivanja i zajedničkog života), bez da to ikoga zakida. što heteroseksualne obitelji gube ako se homoseksualcima dozvoli pravo na obitelj?

  • Mislim da ne postoji opasnost od toga da većina diktira prava manjini. Sve i da većina organizira takav referendum kao primjerice u Sloveniji to mora pasti sudskom odlukom ili se takav referendum ne bi smio raspisati opet odlukom suda bez obzira na volju većine. No u ovom konkretnom slučaju ja to ne doživljavam tako, no sigurno slijedi široka rasprava čim se sakupe potpisi pa će se vidjeti svi argumenti. A to onda pak znaći da će se tema koristiti u puno širem kontekstu od samo ovih izbora, mogla bi se protegnuti sve do parlamentarnih.

  • Aleksandar Hatzivelkos

    hm, ne vidim u igri sud. referendum se prema ustavu moze raspisati o bilo kojoj temi koja je u nadleznosti sabora. a to upravo traze – promjenu ustava. ne vidim kako bi odluka parlamenta o promjeni ustava mogla pasti bilo kao protuzakonita, bilo kao protuustavna.

  • Aleksandar Hatzivelkos

    “Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?” Životna? Jel to znači da razvod braka postaje protuustavan?

  • Aleksandar Hatzivelkos
  • emma.grin

    Slažem se s tekstom u potpunosti, slučajno nabasah na blog i prvo ovo pročitam i vratim si nadu da još ima normalnih ljudi u ovoj zatucanoj državici koji misle svojom glavom.
    Samo naprijed 🙂

    • Aleksandar Hatzivelkos

      Hvala na podršci 🙂

  • Pingback: O referendumu i Ustavu | Hatzivelkos()