Cinizam kao supstitut za rad

Nedavna najava povećanja cijena grijanja za domaćinstva koja se griju preko HEP Toplinarstva prošla je relativno tiho, pogotovo ako se usporedi sa proljetnim poskupljenjem struje i plina. To je zasigurno dijelom i posljedica još jednog skupa neoborivih ali i neugodnih podataka koje je javnosti prezentirao PPV Čačić:

– HEP Toplinarstvo cijenu grijanja nije dizalo od 2009., kod su energenti koji se koriste u tom periodu višestruko poskupili.

– ukupan trošak svih zaposlenih u HEP-u čini tek 5,5% cijene grijanja, pa se niti trenutnim ispravljanjem svih neracionalnosti i otpuštanjem svih višaka zaposlenih ne može anulirati gubitak koji se proizvodi niskom cijenom grijanja (što nije razlog za ne provođenje reorganizacije, i btw, uvjeren sam da je HEP dužan građanima prezentirati podatke o broju zaposlenih u posljednjih deset godina).

– gubici HEP Toplinarstva do sada su pokrivali suficitom u ostalim granama poslovanja, čime su zapravo korisnici drugih usluga, poput kupaca električne energije, prisilno subvencionirali korisnike grijanja HEP Toplinarstva.

Unatoč svemu tome, i unatoč činjenici da sam svoj glas na posljednjim izborima povjerio Kukuriku koaliciji, teško mi je ravnodušno prihvatiti sirovi cinizam prvog podpredsjednika Vlade, sadržan u njegovoj izjavi „ako žele plaćati jeftinije grijanje, pa što si ne ugrade brojila“. U čemu je cinizam te izjave?

Prvo, u činjenici da postupak ugradnje razdjelnika na radijatore nije jednostavan, ali ni jeftin. Da bi se u stanu ugradili razdjelnici, potrebno je da se više od 50% suvlasnika stanova na jednom brojilu pristane na taj postupak. Ne polovica stanara u nekom ulazu, vec polovica stanara na jednom HEP-ovom brojilu. Ilustracije radi, na jedno HEP-ovo brojilo zna biti spojeno i do desetak ulaza.

Nadalje, tu je i cijena – montaža jednog razdjelnika na radijator košta 500 do 600 kn. Uz prosjek od 4-5 radijatora po stanu, ispada da je trošak ugradnje samih razdjelnika oko 2500 kn po stanu, a ne „<em>oko 500 kn po stanu</em>“ kako to, očigledno neinformirano, misli PPV Čačić.

I treće, ne postoji apsolutno nikakav program ili akcija, bilo HEP-a, bilo države ili lokalne samouprave kojim bi se građane motiviralo i potaknulo na tu ugradnju. PPV Čačić je bio vrlo brz u isticanju gradova u kojima je masovnije provedena ugradnja pojedinačnih brojila, ali je isto tako zaboravio spomenuti da se u tim slučajevima radi o organiziranoj akciji u kojoj su grad (Rijeka), država (kroz Fond za zaštitu okoliša) i lokalni distributer subvencionirali ugradnju razdjelnika do ukupno 45% cijene, dok su ostatak građani mogli platiti u dvanaest beskamatnih rata.

Pa se postavlja pitanje, što u ovoj situaciji po tom pitanju nudi HEP, Zagreb, odnosno Vlada?

HEP sam odlučio priupitati mailom, interesirajući se za detalje tog procesa, i odgovor je bio vrlo jednostavan: „HEP-Toplinarstvo ne provodi nikakvu akciju subvencioniranja ugradnje razdjelnika toplinske energije“. Što se Grada (Zagreba) tiče, jedno što se moglo čuti je uobičajeno Bandićevo populističko „poskupljenje grijanja neću dozvoliti“, ali nažalost nitko ni od ostalih pretendenata na gradonačelničku fotelju nije trenutak iskoristio kako bi predizborno najavio ili promovirao plan poticanja ugradnje razdjelnika. A od države sam dobio uobičajeno ciničnog i neprikladno neinformiranog prvog potpredsjednika Vlade.

EU fondovi

Da apsurd cijele situacije bude veći, nalazimo se u već podužem periodu medijskog jahanja na „EU fondovima“. A upravo je projekt masovne subvencionirane ugradnje razdjelnika kao stvoren za subvenciju iz EU fondova. EU već godinama naglašava politiku energetske učinkovitosti – kako zbog ekoloških razloga, tako i zbog geopolitičkih kako bi smanjila ovisnost o uvozu energenata (prvenstveno iz Rusije). Vlada je, štoviše, energetsku učinkovitost postavila kao jedan od svojih nosećih programa. I opet, umjesto da HEP u suradnji s Vladom i lokalnom zajednicom građanima ponudi energetski učinkovit projekt financiran dobrim dijelom iz EU, te na više razina demonstrira učinkovitost, građani dobijaju bukvicu neinformiranog PPV-a.

Kada već pišem o subvencijama za ugradnju razdjelnika topline, moram napomenuti da bi taj proces, uz državnu subvenciju od 20% bio financijski neutralan za proračun. Naime, ako se razdjelnici ne ugrade, u proračun neće ući niti će izaći ijedna lipa. S druge strane, ako država subvencionira ugradnju razdjelnika sa 20% cijene, te u tom procesu normalno naplati PDV (koji neugradnjom ne bi naplatila), konačni financijski saldo za proračun će i dalje biti – nula. Ali pozitivna nula, budući će tom nulom potaknuti potrošnju, kao i održavanje / otvaranje radnih mjesta (pa će se dodatno naplatiti kroz porez na dohodak) u firmama koje postavljaju i očitavaju razdjelnike. Ah da, i smanjiti uvoz energenata, te ekološki pozitivno utjecati na okolinu u kojoj živimo.

Vremenski okvir

Nadalje, postavlja se pitanje zašto je HEP-Toplinarstvo ovo poskupljenje serviralo sada, u jesen, na početku sezone grijanja? Zašto tu – očigledno u tim krugovima očekivanu i pripremljenu – informaciju nismo dobili u proljeće, zajedno sa informacijom o poskupljenju struje i plina?

Zašto je to bitno? Zbog toga što se ugradnja razdjelnika (koji se na radijatore mogu ugraditi bilo kada) u pravilu provodi u paketu sa ugradnjom termostatskih ventila. Štoviše, takvu ugradnju preporuča i HEP. No termostatske ventile nije moguće ugraditi tijekom sezone grijanja (ili mi barem tako pišu iz HEP-a).

Konačni rezultat jesenske, umjesto proljetne, najave poskupljenja je izgubljena godina za potrošače koji žele uvesti razdjelnike topline – jer zbog sezone grijanja moraju čekati slijedeće ljeto. E sad, ako PPV Čačić već barata sa uštedom od 70% (mada istraživanja pokazuju da se te uštede kreću oko 40%), onda bi lijepo trebao izračunati koliko je HEP (ili Vlada?) oštetio svakog potrošača koji bi inače ovog ljeta ugradio razdjelnike. Da li je HEP ili pak PPV koji se tako cinično razbacuje prodikama spreman tu štetu i nadoknaditi?

Pretpostavljam da nije.

No tada bi se trebao sjetiti da je on na mjesto PPV-a izabran od strane građana kako bi prvenstveno štitio njihove interese, te bi ubuduće trebao demonstrirati odgovarajuću razinu samokritičnosti, suzdržanosti i prvenstveno informiranosti i poštenog odnosa prema javnosti kao sugovorniku. Svojim neinformiranim ciničnim prodikama radi upravo suprotno. Ili da za kraj parafraziram samog PPV Čačića:

Ako Vam je stalo do toga da građani prihvate neizbježne i bolne rezove, zašto onda ne učinite što možete kako bi se oni sveli samo na nužnu mjeru?